Model suvlasništva često je prisutan u poslovnoj avijaciji, nekretninama i drugim sektorima, no usprkos očiglednim prednostima i gotovo savršenoj kompatibilnosti s nautičkim sektorom, još je uvijek nepopularan u svijetu jahti. Istražili smo tajnu uspjeha nekoliko stručnjaka za suvlasništvo
‘Stara je mudrost da je čovjek najsretniji na dan kad kupi brod, a zatim na dan kad ga proda’, kaže Michael Joyce, direktor i predsjednik Hargrave Yachts. Iako je njemu draže ljudima prodavati brodove, iskren je kad govori o modelu suvlasništva jahti. ‘Vjerujem da je to budućnost naše industrije’, tvrdi. Nekoliko američkih kompanija prepoznalo je potrebu za novim pristupom posjedovanju broda i prihvatilo taj novi model temeljen na lifestyleu i skladnoj suradnji. Ovisno o prioritetima klijenata, suvlasništvo nudi neke prednosti. Dr. Loren Simkowitz iz kuće Monocle Yachts smatra se pionirom ovog modela. Početkom 2000-ih zaključio je da bi vlasništvo jahte moglo biti zabavnije i opuštenije smanji li se tako visok trošak. ‘Prosječna prvotna oduševljenost novim brodom traje oko 18 mjeseci’, kaže. ‘A tada vlasnik polako počinje uviđati mane vlasništva i prestaje mu biti zabavno.’ Iskusni poslovni čovjek, Simkowitz je vidio potencijal u upravljanju imovinom tako da vlasnici nemaju nikakve odgovornosti – samo uživaju u jahti za čiju se posadu, održavanje i zalihe brine netko drugi.
Trenutno Simkowitzev Monocle Yacht ima flotu od 45 jahta duljina između 80’ i 200’, čiji suvlasnici posjeduju 10% jahte i koriste je četiri tjedna godišnje. Iako je ulaganje 10 centa na dolar, Simkowitz kaže da nije stvar samo u novcu. ‘Prava je prednost odsustvo odgovornosti koja inače prati posjedovanje jahte. Ljudi nemaju vremena za to’, kaže Simkowitz. ‘Zanimaju ih mnoge stvari, ne žele trošiti previše vremena na samo jednu. Uostalom, ako nešto pođe krivo i popravak, recimo, stoji 50.000 dolara, njih čeka samo desetina tog troška.’ Grupa suvlasnika dogovara se o lokacijama, na prijedlog menadžera, pa jahta svakoga dočeka gdje želi. Trenutni su favoriti Djevičanski otoci, Bahami i druga karipska odredišta. Mediteran je također privlačan, posebno Azurna obala i odnedavno Hrvatska i Venecija. Posada je temelj ugodnog iskustva, a skiper Ronald Paxton jedan je od njih. ‘Suvlasništvo uklanja sve obaveze vlasnika, ostavljajući samo užitke ljetovanja. Posade poznaju sve suvlasnike, pa nema uobičajene nelagode pri prvom susretu, a posade unutar iste flote posjeduju golemu količinu znanja jer sve su jahte slične i posade već poznaju lokacije. Tako znamo odgovoriti na mnoga pitanja, te riješiti neke probleme unaprijed’, kaže.
Monocle Yachts nedavno je proširio flotu kupnjom Hargraves 80. ‘Izvanredno ulaganje’, kaže Simkowitz. ‘Američka jahta s puno prostora, brodogradilište je ekstremno uslužno, cijena je dobra.’ Mike Joyce slaže se da je suradnja s brodogradilištima jedan od temelja njihovog poslovanja. ‘Nama je jasno da ljudi provode malo vremena na jahti. Cijenimo njihov trud, jer potrebno je pošteno se naraditi da si takvo što možete priuštiti, zato želimo da im svako iskustvo bude fantastično.’ Joyce kaže da je najjednostavniji dio njihovog posla prodavanje udjela u suvlasništvu – ono teško dolazi kasnije. Za razliku od aeronautike, u sektoru jahta klijent je nepovjerljiviji, no ovaj model postaje sve popularniji. ‘Ono što ih privlači jest isplativost: ne mogu si priuštiti jahtu od 100’, ali mogu na njoj uživati, a sve to za cijenu posjedovanja jahte od 40’.’ Simkowitz dodaje da je model vrlo jednostavan – ako ljudi žele provoditi više vremena na jahti, jednostavno ga kupe. ‘Ljudima brod nije potreba’, kaže, ‘ali jahte su i dalje privlačne. Samo je cijena posjedovanja danas problem. Jahte su danas iznimno skupe, zato je ovaj model savršen: ljudi žele uživati, ne žele odgovornost dugotrajnog posjedovanja skupe jahte. Većina vlasnika svoj brod koristi jednako koliko i naši klijenti – i te jahte samo stoje u luci oko 70% godine – ali sve troškove snose sami. Ovako se mi brinemo za sve da bi suvlasnici uživali bezbrižno’, kaže Simkowitz.
SeaNet Fraction Yachts djeluje od 2003., a njihovo poslovanje temelji se na konceptu koji vlasnicima omogućava korištenje jahta između 60 i 80 stopa 70 dana godišnje. Predsjednik SeaNeta Mike Costa rekao nam je da se flota kuće sastoji od brodova koji kreću iz luka u Meksičkom zaljevu, na atlantskoj obali Floride ili u južnoj Kaliforniji, te nekoliko Benetti Delfino 93 smještenih u europskim lukama, Sjedinjenim Državama i na Karibima. Costa kaže da im je Benetti najbolji partner i da je temelj dobre usluge kuće upravo kvaliteta koju Benetti jamči i u gradnji i u održavanju. SeaNet nudi razne oblike suvlasništva ovisno o broju dana koje suvlasnik godišnje želi provesti na jahti, o tome koji po redu želi birati termin i slično, a osnovni paket stoji između 79.500 i 163.800 dolara, te daje suvlasniku pravo na 28 dana na jahti europske gradnje dugačkoj između 50’ i 80’. Posada, održavanje i usluge uključene su u cijenu paketa, a suvlasnici mogu svake godine koristiti istu jahtu, ili se odlučiti za neku sličnu. Zalihe, troškovi marine i goriva odgovornost su suvlasnika – no to je sve. ‘Nije važan novac, nego vrijeme’, kaže Costa. ‘Naši klijenti samo moraju odabrati termin i početi uživati, a posada, održavanje, ugovor, sve je to naša briga. Mnogi naši klijenti posjeduju i ljetnikovce i kuće za skijanje, ne zanima ih život na jednom mjestu: treba naći vremena za sve to!’ Treća tvrtka s kojom smo se upoznali – Fleet Miami – nudi samo užitak na vodi. Što se dogodi kad poslovni čovjek kupi nekoliko jahta, razmjesti ih po raznim lukama, a zatim shvati da nema vremena uživati na svima njima? Podijeli ih s drugima. ‘Čarter je kompliciran’, kaže skiper Glen Allen, savjetnik vlasnika Fleet Miamija Michaela Saylora. ‘Ugovor za čarter ponekad vam oduzme želju za plovidbom koliko je kompliciran, a zatim je dovoljna još samo jedna sitnica, poput primjerice lošeg vremena, da vam pokvari čitavo iskustvo. Fleet Miami je svojevrsni klub s brodovima u lukama u Miamiju, Washingtonu, Novoj Engleskoj, New Yorku i na Sredozemlju. Ugovor koji članovi kluba potpisuju s kućom dugačak je jednu stranicu i minimalno formalan, a njime se ugovara sve, od korištenja maleckog broda za transfer od doka do restorana, pa sve do korištenja 154’ dugačke jahte. Članovi kluba na izbor imaju nekoliko paketa – Silver (250.000 dolara), Gold (500.000 dolara) i Platinum (1,000.000 dolara), mogu rezervirati bilo koju jahtu iz flote, a troškove zaliha snose sami. Za neiskorišteno vrijeme dobivaju povrat novca. Fleet Miami osim klijenata – članova kluba – ima i partnere, vlasnike jahta s kojima surađuje. Fleet Miami održava jahte partnera i daje ih u najam, a partneri zarađuju i istovremeno koriste svoju jahtu kad god požele.’ Allen svoje klijente naziva ‘modernim jahtašima’ i ‘plovećim poslovnjacima’.
Za razliku od nekadašnjih brodovlasnika koji su plovili samo u slobodno vrijeme, njegovi klijenti ponekad žele i raditi na jahti, bilo gdje na svijetu, a moderna tehnologija to im i omogućava. ‘Fleksibilnost je osnova poslovanja Fleet Miamija’, kaže Joyce. ‘Suvlasništvo i paketi koje nudimo omogućavaju našim članovima da odluče koliko odgovornosti žele prihvatiti i koliko žele koristiti jahtu. Svijet je danas drugačiji, ljudi su na neki način mudriji kad je riječ o luksuznim proizvodima i uslugama. Nije dovoljno imati novaca i kupiti brod; treba imati i vremena da bi se na njemu uživalo i da bi se njime bavilo. Sve što može smanjiti odgovornost i sniziti trošak u takvom je iskustvu dobrodošlo. Suvlasništvo rješava baš te probleme.’
Što kažu klijenti?
Will Ferguson posjedovao je nekoliko manjih jahta prije nego što se odlučio na suvlasništvo u Hargrave 80 s Monocle Yachts. ‘Oduvijek me privlače brodovi, ali posjedovanje jahte je odgovoran zadatak koji troši mnogo mentalne energije, a vlasnici se grizu svakog dana dok ne koriste svoju jahtu’, rekao nam je. ‘Meni je posjedovanje jahte postalo poput sidra oko noge, osjećao sam se kao da sam ja rob broda, a ne vlasnik.’ Danas, kao suvlasnik, koristi jahtu najmanje jednom mjesečno i kaže da mu je model koji mu omogućava da plovi dva tjedna i onda vrati jahtu da se netko drugi o njoj brine ‘baš kako treba’. ‘Ako nemate posadu da vam održava brod dok ga ne koristite i da ga pripremi za vaš dolazak, prva tri dana godišnjeg provest ćete u održavanju. Ovako se samo pojavim i spremni smo za isplovljavanje!’ Čest korisnik usluga čarter-agencija, Ferguson to iskustvo opisuje kao neujednačeno. ‘Svaka agencija za čarter radi stvari na svoj način, a zna se dogoditi i da su neke jahte u ne baš savršenom stanju. Sa suvlasništvom znate na čemu ste, a i nudi vam se toliko mogućnosti: ove godine na Bahame, druge u Maine ili na Antile’. Naglašava i da nema dodatnih troškova osim zaliha i goriva, a moguća je i porezna olakšica. Jahtu dijeli s malom grupicom suvlasnika, s kojima je u dobrim odnosima, ali i koje smatra poslovnim partnerima. ‘Mene čudi da pola jahta na vodi nije u suvlasništvu’, kaže. Iako ponekad razmišlja o kupnji još malo dana na vodi, priznaje da za to nema vremena. Voli skijati, provodi slobodno vrijeme i na druge načine. A suvlasništvo opisuje kao ‘čisti užitak’. ‘Volimo otići brodom nekamo daleko; moja djeca obožavaju plivanje, volimo pozivati prijatelje na brod. Nitko zapravo ne treba jahtu, ona je samo zabava i godi egu. Možemo mi cijeli dan debatirati o potrebama, ali jahta se svodi na ego’, priznaje. ‘Jednostavno je super osjećaj usputno uz koktel nekome spomenuti da posjedujete jahtu!’
