Sinjska alka

by Yachts Croatia

U čast i slavu čudotvorne Gospe

Ove godine, prvog vikenda u kolovozu, održat će se jubilarno, 300. izdanje Sinjske alke, a na ulicama Sinja još jednom oživjet će povijest toga malog grada i pripadajuće mu krajine

U kolovozu 1715. godine šestotinjak ratnika Cetinske krajine stalo je na branik svojih domova i suprotstavilo se strašnoj sili od 60 tisuća osmanlijskih osvajača. Ufajući se i moleći svojoj nebeskoj zaštitnici Djevici Mariji, dogodilo se nemoguće: odbili su sto puta brojniju tursku vojsku i obranili svoj grad. U slavu i čast te nevjerojatne pobjede utemeljena je Sinjska alka, jedinstveni viteški turnir, koji je s vremenom prerastao u simbol junaštva i slobodarstva cetinskoga kraja, koji slavi čast i poštenje, vjeru i nadu. Alka je nastala u vrijeme kada su u Europi postojale mnoge slične viteške priredbe, ali zanimljivo, samo je ona odoljela vremenu i preživjela puna tri stoljeća, te ju je, kao takvu, UNESCO zaštitio kao svjetsku nematerijalnu baštinu. Kult Gospe i Alku zajednički su uspostavili sinjski franjevci i mletačke vlasti, čime je stvoren temelj specifičnoga kolektivnog identiteta cijele Cetinske krajine. Ove godine, prvog vikenda u kolovozu održat će se jubilarno, 300. izdanje Sinjske alke, a na ulicama Sinja još jednom oživjet će povijest toga malog grada i pripadajuće mu krajine. Grad će ponovno okupirati tisuće gledatelja sa svih krajeva svijeta, alkarske tribine ispunit će uglednici i turisti, a trkalištem će još jednom projuriti ponositi konjanici odjeveni u jedinstvene svečane nošnje. Prvi Statut Alke – koji potanko, na temelju starih tradicija, govori o njezinu postanku, svrsi i načinu trčanja – potječe iz 1833., a njegove odredbe gotovo su identične onima sličnih viteških nadmetanja na području Mletačke Republike. Ali, dok su u drugim viteškim igrama sudjelovali samo vitezovi, dakle povlašteni društveni sloj, Sinjska alka od početka je uvela značajnu inovaciju: uz pripadnike vojne aristokracije, u natjecanjima su mogli sudjelovati i ljudi sa sela, što je toj igri dalo svojevrstan narodni pečat.

Viteška odora

Viteška odora

Ekskluzivnost pripadanja alkarskim obiteljima praktički se temeljila na ekskluzivnosti pripadanja Cetinskoj krajini i Sinju, što je među tamošnjim stanovništvom razvilo osobit kult ratničkoga ponosa i plemenitaštva. Uz to je u svečanu ceremoniju, uz odabranu četu konjanika-vitezova, uvedena i četa seljaka pješaka iz okolnih sela. Zato Alka i jest, premda potekla iz zapadnoeuropskih viteških tradicija, postala sinjska narodna igra, s kojom su se Sinjani i Cetinjani toliko poistovjetili. Sinjska alka konjaničko je natjecanje u kojem jahači na konju, u punom galopu, tri metra dugačkim kopljem gađaju željeznu alku obješenu na konopu preko trkališta. Natjecanje započinje svečanom povorkom koju predvodi arambaša i odabrana četa alkarskih momaka, za njima hode buzdovandžije i štitonoša koji nosi trofejni turski štit, a prate ih vodiči edeka – konja bez jahača – na kojemu je trofejna oprema što je, po legendi, pripadala serasker Mehmed-paši Čeliću, turskom vojskovođi iz vremena opsade Sinja 1715. godine. Alkarsku četu predvodi barjaktar s pobočnicima i alkarski vojvoda s ađutantom. Barjaktar nosi alkarski barjak, a pobočnici mu i vojvodin ađutant isukane sablje u desnici. Za njima u dvoredu jaši četa alkara s kopljima. Na začelju povorke je alaj-čauš – zapovjednik čete alkara kopljanika. Arambaša i alkarski momci u povorci idu pješice, naoružani su kuburama, jataganom i puškom, a odjeveni u svečanu starinsku nošnju Cetinske krajine. Alkarska četa jaše na bogato urešenim konjima, odjevena u izvornu vitešku odoru sinjskih branitelja s početka 18. stoljeća. U viteškom alkarskom natjecanju sudjeluju samo alkari kopljanici, a slavodobitnik je onaj koji u tri trke gađanjem u alku sakupi najviše punata. Pogodak u mali srednji kolut – u sridu – donosi tri punta, u gornji dio dva, dok pogodak u jedan od dvaju donjih dijelova alke nosi po jedan bod, odnosno punat. U slučaju da dva ili više alkara nakon treće trke imaju isti broj punata, vrši se pripetavanje, iliti doigravanje.

Slavodobitnik Alke

Slavodobitnik Alke

Slavodobitnik Alke biva bogato nagrađen, a Sinjani ga, sve do naredne Alke, slave kao junaka i viteza. Alka se nekoć trčala u različito vrijeme nego danas, a ponekad i dvaput godišnje. Od 1849.  trči se 18. kolovoza, na rođendan cara Franje Josipa, a od 1902. stalno se trči u prvoj trećini kolovoza. Godina 1818. vrlo je značajna u povijesti Alke jer te je godine, na putu po Dalmaciji, Sinj posjetio austrijski car i kralj Franjo I., a mještani su mu priredili svečanu Alku. Car je slavodobitnika nagradio briljantnim prstenom, a Društvo carskom zastavom. Otad se svake godine slavodobitniku iz Beča dostavljalo 100 forinti nagrade, što je bio važan poticaj za očuvanje te stare, ali i vrlo skupe viteške igre. Inače, Sinjska alka oduvijek je bila usko vezana uz politiku i aktualne vladare. Godine 1919. održana je Alka u čast kralja Petra I. Karađorđevića, 1965. jubilarnoj 250. Alci prisustvovao je Josip Broz Tito, a 1990., 1992. i 1997. počasni gost Alke bio je predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. Stjepan Mesić kao predsjednik Republike Hrvatske bio je njen pokrovitelj, a do današnjih dana u svečanoj alkarskoj loži redovito sjede mnogi politički uglednici i predsjednici Vlada. Alku je inače najviše puta, čak 12, osvojio Nikola Cerinić (trčao je Alku od 1867. do 1899.), zatim slijede Nikola Jelinčić (osam pobjeda), te Jozo Boko, Janko Kelava, Anđelko Vučković i Ognjen Preost, koji su svi po pet puta bili slavodobitnici.

Zaštitnica Djevica Marija

Zaštitnica Djevica Marija

Modra i Medvidina špilja
Jematva