Tursko brodogradilište Numarine, poznato po gradnji kompozitnih jahti, ušlo je u sasvim novi segment tržišta gradnjom linije explorera; novi modeli od 60 i 105 stopa dobro se prodaju, pa danas bilježi izvrsne rezultate
Ovog ljeta hrvatsku obalu posjetio je Omer Malaz, vlasnik turskog brodogradilišta Numarine. Ploveći na svojoj jahti Numarine 78 Open, Omer se zadivio hrvatskom obalom, a njegov boravak u Splitu iskoristili smo za kratki razgovor o brodogradilištu koje bilježi najbolje rezultate do sada i predstavlja novu liniju proizvoda. Omer je posebno bio ponosan na svoju jahtu koju je usavršio u svim segmentima, a posebno na kontrolu svih brodskih funkcija preko tablet računala. Zadovoljno puštajući glazbu koja je neodvojivi dio njegovih ljetnih plovidbi, Omer nam je rastumačio novi sustav:
‘Imamo novi britanski softver kojim se putem iPada kontroliraju svi brodski sustavi, svjetla, glazba, pumpe, tankovi, generator, čak i navigacijski uređaji. Ali ono što je velika novost na ovom plovilu jest to da smo ugradili 5 kW litij-ionskih baterija, tako da plovilo napajamo iz baterija s 220 V, a generator puni baterije. Možemo imati klimu upaljenu cijelu noć samo na baterijama, bez paljenja generatora. Možemo kuhati, prati i raditi bilo što samo na struju iz baterija. Imamo četiri punjača od 120 A/h i 2.500 V inverter koji poslužuje cijeli brod sa strujom od 220 volti. S novim sustavom lako vidimo i koliko trošimo struje i to za svakog potrošača, a lako je odmah i dijagnosticirati ako je nešto u kvaru.’
Velika novost za Numarine je nova linija explorera koju uvodite u proizvodnju?
Počeli smo s idejom da ćemo napraviti tri modela – 20 XP, 30 XP i 40 XP. Prvi model sam namjeravao izgraditi za sebe, 30 XP. Međutim, imam devetmetarski gumenjak i htio sam ga staviti na to plovilo, ali gumenjak ima 2,5 tone, pa smo zbog toga promijenili projekt. Sada je taj model širi i dulji, ima 32,5 metara i osam metara širine. Zatim smo dizajnirali dvadesetmetarski model, koji sam kao i svaki novi projekt poslao prijateljima koji su vlasnici različitih jahti, i svi su mi rekli da je taj brod premalen. Tako je on narastao na 25 metara, ima 6,6 metara širine, i nosi oznaku 24 XP. Sada radimo na projektu četrdesetmetarske jahte koja će također biti malo veća.
Spomenuli ste izolaciju kao bitan faktor u gradnji plovila?
Izolacija nije samo u strojarnici, već je i ispod podova, i to je sada standard u svim novim modelima, od 78 stopa pa nadalje. Veliku pažnju pridajemo buci, mislim da je komforna plovidba sljedeći veliki izazov za cijelu industriju. Na modelu 32 XP radimo baš puno na tom segmentu. Cilj nam je da kod krstarenja ostanemo ispod 40 decibela buke u vlasničkoj kabini – to je kao u knjižnici.
Kakav je sada status tih projekata?
Prodali smo prvi model od 24 metra koji se gradi u kompozitu, i to našem lojalnom klijentu kojem je to četvrti Numarine. Jahtu 32 XP sam počeo graditi za sebe, ali ga je jedan moj klijent htio kupiti i sada ga gradimo za njega. Čelično korito je upravo gotovo, izgradio ga je jedan specijalist za čelične brodove i sada je došao kod nas, a nadgrađe se gradi u kompozitu, tu smo mi specijalisti; kalup se radi na CNC stroju koji je vrlo precizan. Predviđamo da će ta jahta biti završena u travnju iduće godine, izložit ćemo je sigurno u Cannesu 2017., i možda na sajmu u Monacu ako dobijemo dobro mjesto. Ta jahta je stvarno velika, kada vidite samo korito na kopnu, vidite da se radi o zaista velikom plovilu.
A manji explorer?
Počeli smo s izradom kalupa za model 24 XP, ali će nam trebati oko godinu dana da ga završimo, to je novi projekt, a u isto vrijeme završavamo i jahtu od 32 metra. Podijelit ćemo svoje resurse na ta dva nova projekta. Prva jahta bit će isporučena u siječnju 2018., do ljeta 2018. imat ćemo tri 24-metarske jahte u moru, a prva će biti predstavljena na sajmu u Istanbulu početkom 2018. Ona ima i zanimljivu cijenu od tri milijuna eura za deplasmansku izvedbu s malim bulbom i maksimalnom brzinom od 11 čvorova, i 3,2 milijuna za jače motore i inačicu koja ima maksimalnu brzinu od 23 čvora. Inače, u ovu cijenu je uključeno sve, poput stabilizatora, radara, svega što vam treba na moru.
Imate nove modele, ali usavršavate i stare?
Imao sam Sunseeker od 51 stope, bio je to prvi njihov model s tri kabine. Međutim, to plovilo su ubrzo ‘prekrstili’ u 54, pa u 56 i izbacili moj model iz kataloga. Bio sam poprilično uzrujan, plaćate milijun dolara za nešto, a već za godinu dana imate ‘stari’ model. Na taj se način dobro prodaju novi modeli, ali za ljude koji plaćaju puno novca za jahte, to baš nema smisla. U svaki novi model ulaže se puno novca u razvoj, ali se i radnici moraju naviknuti na njega. To je vrlo skup proces. Mi volimo usavršavati svoje modele koji imaju prepoznatljivu kvalitetu, a svakako da uvodimo i nove.
Isporučili ste i model 105, koji je evolucija vašeg uspješnog modela 102?
Prvo plovilo je u moru, a drugo je završeno u brodogradilištu. Imamo veliki interes za taj model, jer je 102 imao kormilarnicu između paluba (raised pilot house), a ovaj nema, ima samo četiri velike kabine, ogroman prostor na pramcu kao drugi kokpit, mini gornji most koji je prostran, ali nije prevelik. Imamo i tri kabine za posadu, svaka sa svojom kupaonicom i kuhinjom na donjoj palubi. Layout je sličan ovom na modelu 78, ali u puno većim dimenzijama. Postigli smo 31 čvor s 88% opterećenja motora – i to s Caterpillarima od 1.900 konjskih snaga, što je odličan rezultat za tako veliku jahtu i relativno male motore. Ta jahta je 20% lakša od konkurencije zahvaljujući lakoj kompozitnoj konstrukciji. U njoj ima puno karbonskih vlakana, ukupna težina ugrađenog karbona je oko dvije tone.
Koliko ste plovila isporučili ove godine?
Ukupno dvanaest, od toga je model od 60 stopa sasvim novi i isporučili smo ih šest, a dva su još u proizvodnji. 2015. je bila naša najbolja godina do sada, ova ju je godina već nadmašila, a sljedeća godina već izgleda dobro, ali ne znamo točno kako će završiti. Nastupit ćemo i na sajmovima Ft. Lauderdale i Miami u SAD-u, na sajmu u Hong Kongu, i naravno u Istanbulu. Hong Kong je dobro tržište za nas, na njega otpada oko 30% proizvodnje, 30% ostaje u Turskoj, 30% ide za SAD i konačno se Europa vraća, nakon sedam godina imamo narudžbu iz Francuske.
