Slikar i kipar Neno Mikulić svoje ideje vrlo spretno oblikuje od drveta i pretvara ih u nevjerojatna umjetnička djela
Akademski slikar Neno Mikulić u svojem se stvaralaštvu posvetio izradi skulptura i slika u kojima inzistira na figuraciji, pritom razvijajući prepoznatljive debeljuškaste likove s naglašenim ljubavnim motivima, animalni svijet i prizore inspirirane Dalmacijom. Njegova se djela nalaze u fundusu Moderne galerije u Zagrebu i u šibenskoj Galeriji svetog Krševana te u privatnim zbirkama diljem svijeta, a nas je zanimalo kako je bivši vojnik postao umjetnik.
‘Do svoje 34. godine bio sam profesionalni vojnik i umjetnost mi je bila samo neostvareni san. Čim sam saznao da se u Splitu otvorila Umjetnička akademija, napustio sam vojsku i u potpunosti promijenio svoj život. Diplomirao sam 2002. u klasi prof. Gorkog Žuvele. Tako da sam zapravo jako mlad umjetnik.’
Kako bismo mogli opisati vaš umjetnički rad?
Svoj rad bih podijelio na kopneni i morski dio u skulpturi i slikama. Zadnjih nekoliko godina radim isključivo figurativno slikarstvo. Postoji neka ekspresivnost, ali ne može se reći da je to ekspresionizam, kao što postoje primjese naive, no to ne znači da sam naivni umjetnik… U slikama je uvijek prisutan reljef, tako da sam i tu ubacio momente kiparstva. Zanimljivo je da sam na Akademiji završio slikarstvo i da me tada kiparstvo uopće nije zanimalo, nego se sve počelo događati kasnije. Krenulo je spontano. Dok sam slikao, sviđala mi se reljefnost u slici i bio sam fasciniram pastoznim djelom Ljube Ivančića. Tako je i kod mene boja bubrila i postajala sve deblja, pa sam počeo lijepiti komade drva i prekrivati ih bojom i taj je reljef na kraju postao sveprisutan.
Od čega i kako izrađujete skulpture?
Skulpture radim iz više dijelova, najviše od drveta, a nekad dodajem detalje od drugih materijala, primjerice, oči izrađujem od stakla, rep od kočnica za auto i sl. Prije ove faze sam kombinirao puno materijala, ali sada ubacujem druge materijale samo ako je neophodno. Najčešće skupljam odbačeno drvo i jako je važno da se drvo dobro osušilo kako skulpture ne bi pucale i kako bi bile dugovječne.
Ima li svaka vaša skulptura svoju priču?
Ponekad imam ideju u glavi i ponesem je u atelje pa stvaram. No, neke ideje nastanu spontano. Recimo, dok u hrpi tražim komad drva za neku skulpturu, u ruci mi se nađe zgodna grana za nešto drugo i onda krenem u tom smjeru.
Primjećujemo dosta narodnih motiva. Što vam oni znače?
Koristim nešto etno motiva, možda čak i nedovoljno. Međutim, razmišljam o tome da više uključim narodne nošnje i izrađujem etno skulpture. Imao sam dosta baba, švora, klapskih pjevača, a jednom sam napravio i ženu s Paga. Na slici ‘Volim te’ žena je suvremena, ali ima haljinu s motivom narodne nošnje na kojoj je uzorak s vlaške torbice. Sjajno je tražiti ideje u našim korijenima.
Spomenuli ste dvije glavne odrednice vašeg opusa – morsku i kopnenu.
U mom radu su zastupljene podjednako. Kad napravim dvije morske slike, tada želim napraviti i dvije kopnene. Stalno skačem s teme na temu, što je dobro, i uvijek radim paralelno pet-šest radova. Nakon nekoliko sati rada na jednoj skulpturi dođe do zasićenja pa prelazim na drugu s novom inspiracijom, a prvu ostavljam da malo odstoji.
Vrlo uspješno naglašavate volumen.
Likovi su uglavnom debeljuškasti, dame su punašne, tu i tamo su neki u normalnim gabaritima. To je jako privlačno i zahvalna je tema. Taj oblik im daje šaljivost, a inače su oble linije ugodne oku i oko se odmara na tim linijama. I dok u stvarnosti svi teže idealima ljepote i žele smršavjeti, u skulpturama i na slikama je ta punašnost privlačna, a klasične ljepotice su dosadne. Uzmimo primjer Luciana Freuda čiji je portret Debela Sue bio najskuplji koji je prodao za života. Kupio ju je Roman Abramovič i gospođa Sue je postala slavna, a Freud ju je uspio prikazati u svoj njenoj (ne)savršenosti.
Koje umjetnike osobito cijenite?
Najviše me fascinira Pablo Picasso, zatim Luciano Freud, Francis Bacon, Robert Rauschenberg, Georg Baselitz i mnogi drugi. Moram istaknuti Stephana Balkenhola koji mi je najveći uzor u izradi skulptura od drva. U jednom dijelu mog opusa dosta me povezuju s Vaskom Lipovcem, kojeg obožavam, i taj je utjecaj nemoguće ne primijetiti.
Nekoć ste se bavili i karikaturom.
Bavio sam se novinskom karikaturom i kraćim stripovima od rane mladosti, a dok sam studirao slikarstvo, radio sam u jednom trenutku za četiri novine istovremeno. Sada to ne stignem, ali ni ne želim. Karikatura je potrošna, a ja danas radim nešto trajnije, što me puno više obogaćuje. Ispunjava me zadovoljstvom svijest da radim nešto što ostaje.
Na čemu trenutno radite?
Posljednjih mjesec dana radio sam na svega tri skulpture i to vrlo intenzivno, ali sam se zapetljao i ljuti me što sam bio spor. Znam da mogu neku skulpturu napraviti jednostavnije, ali mene kao da privlače kompleksna rješenja. Isto je i u slikanju, u kojem me mučenje s reljefom privlači kao magnet. Međutim, ako se puno energije daje u rad, onda se to i osjeća. Trenutno me okupira motiv leptirića u stomaku.
Možemo li očekivati uskoro još koju izložbu?
Do sada sam imao tridesetak samostalnih izložbi, a od 16. do 31. svibnja bit će otvorena moja izložba skulptura i slika u splitskoj Staroj gradskoj vijećnici. Želja mi je i ove godine tijekom ljeta izložiti dio postava u dvorcu Martinis Marchi na Šolti. Također planiram do sredine kolovoza napraviti na Bačvicama instalaciju sa šest-sedam skulptura galebova. U kontaktu sam i s jednim američkim galeristom i upravo pregovaramo o samostalnoj izložbi krajem godine na Floridi. Dosta radim i to mi predstavlja veliko zadovoljstvo, a vjerujem da samo tako nastaju najbolje stvari.
