Puristi tvrde da povijest Maseratija počinje 1926., kad je Alfieri Maserati predstavio svoj prvi trkaći model. Ipak, brend je utemeljen još 1914., kad je mladi inženjer otvorio svoju radionicu
Za Maseratije je mehanika obiteljska strast. Od sedmero braće čak petorica su odabrali tehniku kao životni poziv. Najstariji, Carlo, prvi je zaplovio tim vodama zaposlivši se kao inženjer u Fiatu i istovremeno se utrkujući, a ostali su slijedili njegov primjer. Alfieri Maserati, najnadareniji od svih, imao je svega 23 godine kad je Carlo poginuo na jednoj utrci, za upravljačem, u dobi od 29 godina, no čak niti ta trauma nije u njemu uništila ljubav prema automobilima, koja je u to vrijeme bila strast čitave Italije. Godina je 1919. i Italija je upravo shvatila u čemu je bolja od ostalih: stvaranju trkaćih automobila. Mladi i domišljati Alfieri Maserati već je tada svjestan da svoj talent ne smije prepustiti u ruke bilo kojem konstruktoru i otvara 1914. vlastiti studio-radionicu: Societa Anonima Officine Alfieri Maserati. Kuća Maserati, dakle, već postoji, no još je daleko od legende kroz čija će vrata izaći neki od najmoćnijih trkaćih automobila. Alfieri je sa svoja dva brata, Ettoreom i Ernestom, odlučio vidjeti što bi se dogodilo da u automobil ugradi motor aviona. Najčešće su se tako poigravali s modelima kuće Isotta-Fraschini, kod kojih je kao inženjer radio njihov brat Bindo (najstariji nakon Carlove pogibije). Europa 1914. nije bila najbolje mjesto za pokretanje novog posla, pa je kuća Maserati neko vrijeme jedva preživljavala. Po završetku Prvog svjetskog rata braća Maserati preselila su se u Ponte-Vecchio nedaleko od Bologne, u radionicu u kojoj će kasnije nastati svi legendarni modeli namijenjeni utrkama. Uskoro se Maseratiji susreću s vodstvom kuće Diatto. Alfieri više nije samo brzinom zaneseni mladić, već čovjek od 35 godina koji zna što želi i kako do toga doći. Za Diatto, kuću utemeljenu još 1835. i specijaliziranu za izradu kočija, Alfieri i Ettore Maserati stvorili su svoj prvi trkaći model, Tipo 20. Automobil je odnio pobjedu u prvoj utrci u rukama svog tvorca: na Alfierija je pao potencijalno opasan zadatak pilotiranja, jer u to je vrijeme bilo sasvim uobičajeno da se inženjer/mehaničar/tvorac automobila sam i natječe. Diatto Tipo 20, iako brz i pouzdan automobil, nije se posebno iskazao nakon toga. Osvojio je samo još jedno prvo mjesto – ali vrijedno, ono u utrci 24 sata Monze 1924. Dvije godine kasnije Diatto zatvara svoj odjel za utrke, ali na neobičan način: prepuštajući Maseratijima i njihovoj radionici desetak šasija i mnogo dijelova automobila. Nekadašnji pilot Diatta Diago de Sterlich također se pridružuje braći Maserati, i mladi je Alfier na rubu da postane pravi poslovni čovjek. Godina je 1926. i počinje prava povijest kuće Maserati. Oslobođen svih spona i suradnje s drugima, Alfieri Maserati stvara automobil kakav samo on želi: Tipo 26. Pokretan motorom s osam cilindara, sa 125 konjskih snaga, taj model doseže brzinu od 160 km/h. Alfierijev se autić odmah iskazao na utrkama i Bugattiju ispred nosa oteo pobjedu na utrci Targa Florio 1926., te još nekoliko naslova.
Alfieri Maserati iste godine i službeno registrira svoju kuću i njezin logo, danas slavni trozub, koji je dizajnirao njegov mlađi brat Mario, vrsni slikar. Povijest počinje. Iduće godine Alfieri Maserati stradava u nesreći tijekom utrke u Messini, no ne predaje se, te nastavlja raditi na automobilima, dok ga za upravljačem na utrkama (i to sasvim uspješno) mijenja brat Ernesto. Godine 1929. Maserati je već ime koje se poštuje. Iste godine Baconino Borzacchini je oborio svjetski brzinski rekord na 10 kilometara, postigavši prosječnu brzinu od 246 km/h zahvaljujući Alfierijevoj mehanici. Borzacchinijev je automobil – Tipo 26M – bio pokretan motorom s osam cilindara zapremine 2,5 litara, a bio je izrađen od lagane legure. U to su vrijeme brzinski i slični rekordi ‘padali’ po cijeloj Europi i s druge strane Atlantika, a trkaći sport bio najpoznatiji i najomiljeniji od svih. Ozljede koje je Alfieri Maserati pretrpio u nesreći 1927. bile su teže nego što je itko mislio i svega pet godina kasnije, 3. ožujka 1932., nadareni je Maserati podlegao tegobama u dobi od svega 44 godine. Najstariji brat Maserati, Bindo, nakon toga je dao otkaz u Isotta-Fraschini i stao za kormilo obiteljske kuće. Ettore Maserati postao je direktor odjela za trkaće automobile, a Ernesto odjela za razvoj, no iako je Maserati već 1934. bio priznat kao najbolji proizvođač trkaćih automobila na svijetu, nestanak Alfierijevog genijalnog duha itekako se osjetio – njegova braća nisu posjedovala unutarnji osjećaj za mehaničko savršenstvo. Maserati 1937. prelazi u ruke obitelji Orsi, moćnih industrijalaca iz sjevernog grada Modene. Braća Maserati još su deset godina ostala na svojim položajima unutar kuće, a nakon toga su se povukli, a kuća preselila u Modenu. Dobri rezultati Maseratijevih modela na trkaćim stazama nastavljaju se i u Europi i u Južnoj Americi, gdje nadareni piloti niču poput gljiva – među njima i Juan Manuel Fangio. Drugi svjetski rat prekinuo je glamurozni život u zapadnom svijetu i usporio poslovanje Maseratija, no kuća se odmah po završetku rata vraća s modelom A6 1500. Taj GT za običnu cestu dizajnirao je Battista Pininfarina, pa se od modela mnogo očekivalo. Iako tehnički savršen i estetski privlačan, model se nije pokazao financijski isplativim i između 1946. i 1956. prodan je u oko 130 primjeraka. Bindo, Ettore i Ernesto iz kuće su se povukli 1947., a sve do 1968. Maserati je bio u rukama obitelji Orsi, koji su oživili modele koje je na papiru stvorio Alfieri – među njima i 3500 i 5000 GT, Ghibli iz 1967. i Mistral iz 1965. Nakon toga počinje period Citroena, koji je Maserati kupio od Orsijevih, te već 1970. predstavio prvi veliki model; krasni SM, koji je i 44 godine nakon premijere jednako impresivan. Na nesreću, po svoj prilici je za rane 1970-e bio previše avangardan i pokazao se kao financijska katastrofa. Sredinom 1970-ih francuska kuća prodaje Maserati talijanskoj vladi, a vlada ga ubrzo prodaje argentinskom pilotu i industrijalcu Alejandru de Tomasu. Nekoliko godina kasnije, 1983., američki Chrysler postaje novi vlasnik Maseratija, no svega četiri godine nakon toga talijanska se kuća vraća u Italiju, kad ju kupuje Fiat. Tada počinje drugo zlatno doba Maseratija, koje kulminira 1998., s modelom 3200 GT. Otada Maserati niže bestselere, među kojima se posebno istaknuo MC12. Današnja gama Maseratija uključuje četiri modela – Ghibli, Quattroporte, Granturismo i Grancabrio – koji u sebi nose DNK natjecateljske strasti prošlog stoljeća i genijalni duh Alfierija Maseratija.
