Marko Dabrović: U punom zamahu



10 min

Za ispričati priču o zagrebačkom studiju 3LHD trebala bi barem jedna knjiga. Ovom prilikom smo uhvatili sadašnji trenutak njihova rada kroz prizmu razmišljanja jednog od njihovih osnivača i partnera, a njihova djela govore puno više od pisane riječi

Studio koji potpisuje neke od najznačajnijih arhitektonskih projekata u Hrvatskoj u zadnja dva desetljeća, te niz vrijednih radova u inozemstvu, u punom je zamahu. Zagrebački arhitektonski studio 3LHD bilježi velike uspjehe, trenutno je pred otvaranjem hotel koji su projektirali u kineskom gradu Guangzhou, hotel Park i ACI marina u Rovinju u zadnjim su fazama izgradnje i bit će otvoreni ove godine, a dubrovački hotel Belvedere bit će jedan od najljepših hotela na jadranskoj obali. Njihovi radovi nisu samo iz hotelijerske djelatnosti, projekti splitske Rive ili riječkog Mosta hrvatskih branitelja, slatkovodnog akvarija u Karlovcu ili svjetski poznate sportske dvorane u Balama istaknuti su primjeri njihova rada za koje su do sada osvajali hrvatske i međunarodne nagrade.

Bio je ovo pravi trenutak za porazgovarati s arhitektom Markom Dabrovićem koji je, uz Sašu Begovića, Tanju Grozdanić Begović i Silvija Novaka, jedan od osnivača tog sjajnog hrvatskog biroa:
‘Nas četvero smo tvrtku osnovali još kao studenti, bili smo ‘wild card’ natjecatelji pozvani na natječaj za rješenje Hotela M u Zagrebu, ispod bolnice Rebro, jer su neki kolege odustali. Pobijedili smo na natječaju i morali smo na brzinu osnovati tvrtku, a kao studenti nismo htjeli izložiti svoja prezimena pa smo smislili kovanicu 3LHD koja znači tri ljevoruka i hard disk. Moji kolege Tanja, Saša i Silvije su ljevoruki, a ja sam tada crtao računalom pa otuda dolazi hard disk. Nakon zaustavljanja projekta u ranoj fazi nismo imali velikih poslova i počeli smo se baviti malim interijerima, crtanjem namještaja, ja sam izrađivao 3D vizualizacije, a u isto vrijeme smo se javljali na arhitektonske i urbanističke natječaje. Kroz te male projekte smo se učili struci jer arhitekt se ne postaje diplomom, nego praksom. Tako smo svladali osnove, na vlastitim greškama učili, a onda su došli prvi pozivi za izgradnju obiteljskih kuća, pri čemu smo krenuli u izgradnju i afirmaciju ureda.’

Jeste li se unutar ureda isprofilirali za određenu vrstu posla?
U principu ne. Rano smo se odlučili da ne želimo žrtvovati nekoga od nas da bude ‘ekonomist’ u tvrtki pa smo pronašli i zaposlili profesionalnog direktora. To je bila dosta neuobičajena odluka jer su obično arhitekti individualci i vole voditi sve sami, u svemu su ‘veliki stručnjaci’. Zaposlili smo direktora kako bismo se nas četvero mogli posvetiti klijentima i projektima, onome za što smo školovani i što volimo raditi. Ta odluka je znatno podigla kvalitetu rada u uredu. Nedavno smo imenovali i novu partnericu Paulu Kukuljicu.

Startali ste s projektom hotela, a danas ste ih napravili veliki broj. Jesu li hoteli vaša specijalnost?
Mi smo arhitekti opće prakse i volimo se baviti svim tipologijama, od interijera do urbanizma. Trenutno je u Hrvatskoj povećana potražnja za turističkim projektima pa je shodno tome više naših realizacija u zadnje vrijeme te tipologije, ali jednako se kvalitetno posvećujemo različitim projektima: od obiteljskih kuća, preko sportskih objekata do javnih prostora. Svaki je projekt, pa tako i hoteli, za nas novi izazov i svaki projektiramo stvarajući potpuno novi doživljaj uzimajući u obzir lokaciju i kontekst. Radili smo na puno razvojnih urbanističkih projekata, kao što su riječka Delta i luka Baroš, zona Gredelj u Zagrebu ili prostor stare bolnice i područje Gruža u Dubrovniku. Interesiraju nas sva područja arhitekture, a tržište u Hrvatskoj ima svoje uspone i padove koji utječu na realizacije. Tako smo od 2000. do 2009. radili puno sportskih objekata: projekt nogometnog stadiona u Osijeku, koji nikada nije realiziran, a realizirali smo malu dvoranu Bale, pa multifunkcionalnu dvoranu Zamet u Rijeci, Spaladium Arenu u Lori u Splitu… nekoliko vrlo uspješnih projekata slijedom kojih smo dobili i poziv iz Toronta u Kanadi da napravimo kompleks od četiri hokejaške dvorane u centru grada na obali – jedan vrlo zanimljiv projekt koji je, nažalost, stao, ali još postoji nada da će se nastaviti.

Marko Dabrović
‘Mi smo arhitekti opće prakse i volimo se baviti svim tipologijama – od interijera do urbanizma’

Kamo vas sada vodi posao?
Od 2010. smo se dosta angažirali oko hotela zato što je počeo ponovni razvoj turizma na obali, prva realizacija hotela bio je Hotel Lone za Maistru. Tom je projektu prethodila analiza lokacije – kompletne turističke zone Monte Mulini sa šumom Zlatni rt, koju smo radili s još nekoliko kolega arhitekata. Stari hoteli prisutni u zoni nisu bili primjereni za turizam visoke kategorije kakav je predviđala Maistra pa su polako zamijenjeni novima. Trenutno u Rovinju radimo novi hotel Park, uređujemo šetnicu i ACI marinu.

Možete li nam kazati više o tim projektima?
Novi hotel na mjestu bivšeg hotela Park gradi se na jednoj od najljepših lokacija na Mediteranu. S njegove se pozicije pruža pogled na more, na rovinjsku staru gradsku jezgru i na zeleni otok Katarinu. Kako bismo osigurali prikladan pogled iz Rovinja prema hotelu, trudili smo se biti što ‘mekši i nježniji’ u odnosu prema okolišu. Građevina je zato prilagođena nagibu terena, što je rezultiralo kaskadnim hotelom kojemu su glavni ulaz i lobby smješteni na najvišoj etaži. Zelenilo koje će biti posađeno na terasama i krovovima kod gosta stvara dojam da je u prirodi bez obzira na to gdje se u hotelu nalazio. Šetnica se proteže od centra grada do plaže Monte Mulini, koju smo uredili prije nekoliko godina. Sadržajno i oblikovanjem nadovezat će se na otvorene prostore novog hotela i povezati staro gradsko tkivo s turističko-parkovnim sadržajima zone Monte Mulini. Na projektu ACI marine angažirani smo na rekonstrukciji kopnenog dijela – oblikovanju i izgradnji nove zgrade marine te uređenju okolnih prometnih i zelenih površina. Plan je da marina bude gotova do ljeta, a otvaranje hotela planira se pred kraj godine. U svakom slučaju, šetnica na izlazu iz centra Rovinja dobit će dodatne sadržaje, popravit će se prometna i pješačka komunikacija, obala će biti funkcionalnija i u krajnjoj liniji – atraktivnija.

Vi dosta radite u inozemstvu. Koja je razlika u poslovanju vani i kod nas?
Razlike su ogromne. Vani su investitori dobro pripremljeni i projekti se ne rade preko noći, uvijek postoji faza pripreme koja traje puno dulje nego što je to običaj u Hrvatskoj. Sama gradnja uvijek nosi veliki postotak investicije pa su u toj fazi skriveni i vrlo veliki rizici. Investitori u inozemstvu to predviđaju i ne ulaze u taj postupak nespremni. Kroz suradnju sa stranim investitorima i konzultantima naučili smo jako pedantno pripremiti projekte i anticipirati većinu izazova koji nas (i njih) čekaju u gradnji.

Možete li dio tog iskustva prenijeti našim investitorima?
I hrvatski investitori postaju sve više svjesni svih rizika koje donosi građenje. S Maistrom, primjerice, imamo jako pozitivna iskustva. Oni imaju i vlastitu konzultantsku tvrtku Abiliju s kojom već dugo vremena razvijamo projekte pa smo se kroz rad dobro uhodali. Investitorima u Hrvatskoj je potrebno sazrijevanje, kako bi osvijestili da brže projektiranje i početak gradnje ne znači nužno i više novca jer projekti u svojoj dugogodišnjoj eksploataciji jako puno koštaju. Sve preinake i sve nefunkcionalnosti koje treba ispravljati strašno podižu troškove održavanja.

Marko Dabrović, Aquarium Karlovac
Aquarium u Karlovcu

Vi u inozemstvu dobivate značajne poslove. U čemu je tajna uspjeha 3LHD?
Prema našem iskustvu, kada idete van, jedno od glavnih mjerila po kojem vas prosuđuju jest stručnost. Prvo od vas traže portfolio i uspješne realizacije. Također, ne gledaju se realizacije otprije dvadeset godina, već one u prošle tri-četiri godine. Uvijek se traži relevantnost i stručnost. Jako je bitno za nas arhitekte da ne možemo živjeti na staroj slavi. Naš svaki projekt mora biti bolji od onog prethodnog, i tu jednostavno nema odmora. Kada smo bili pozvani u Toronto, i za posao konkurirali s najjačim kanadskim biroima, bili smo vrlo skromni i rekli – idemo turistički pogledati kako će to izgledati. Osim referencija, morali smo navesti cijenu, okvirni gantogram, troškove putovanja, te navesti na koji način mislimo voditi projekt i koji su nam motivi. Dobili smo direktan posao u centru grada… Iskustvo na hotelu Dolder u Zürichu nešto je drukčije. Pozivni natječaj za interijer odvijao se u dvije faze. U drugi krug ušli smo s još sedam međunarodnih arhitektonskih ureda (Arthur Casas, Promontorio, Patricia Urquiola, Laplace & Co., Amanda Sullivan Studio Architecture, Studio MK27, Studio Guilherme Torres). Nakon što smo završili natječajne radove, žiri koji se sastojao od arhitekata, menadžera hotela i konzultanata sjeo je u avion i posjetio Brazil, Miami, Pariz, London, Milano i Zagreb, pogledali su sve biroe, upoznali se s ljudima s kojima bi potencijalno trebali raditi. Mi smo za taj posjet cijeli jedan dio ureda transformirali u showroom s panoima, uzorcima materijala i namještajem koji smo predvidjeli za uređenje hotela. Nakon toga su donijeli odluku koja tri biroa idu u zadnji krug direktnog predstavljanja investitoru. Nakon predstavljanja projekta u Zürichu investitor je kao pobjednički projekt odabrao naš. Za hotel LN Garden Resort u Guangzhou dobili smo, pak, upit mailom i nakon početnih provjera vrlo brzo putovali u Kinu na prve sastanke.

Možete li navesti neki detalj baš tog projekta?
Prije nekoliko tjedana smo se vratili iz posjeta Kini i gradilištu hotela. Projekt se nalazi na ušću Biserne rijeke, u centru trenutačno najveće aglomeracije na svijetu, a obuhvaća gradove Guangzhou, Hong Kong, Shenzhen, Dongguan, Foshan, Zhongshan, Jiangmen, Zhuhai, Huizhou, Zhaoqing i Macao. Sve te centre planiraju povezati u najveći megagrad Pearl River Delta, trenutno grade metroe, brze vlakove, mostove – uključujući i most između gradova Macao i Hong Kong dužine 50 kilometara. U centru tog megapolisa sa 60 milijuna stanovnika smo direktnom narudžbom kineskog investitora dobili zadatak sagraditi hotel s 374 sobe koji se prostire na površini od 55.000 četvornih metara. Bit će kategoriziran kao ‘platinum-five star’ – prema kineskim pravilima kategorizacije takvi hoteli imaju značajno viši standard od hotela s pet zvjezdica. Otvorenje je zakazano za lipanj ove godine, a zanimljivo je da je u marini kod hotela ove godine ‘stop over’ imao i Volvo Ocean Race.

Investitori su vas direktno kontaktirali. Je li vam to bilo neobično?
Dobili smo upit mailom 2013., pitali su jesmo li zainteresirani za gradnju hotela na lokaciji u parku, počeli smo komunikaciju uključujući i Skype razgovor u kojem su nam rekli da moramo što prije doći u Kinu. Rekli su da će nam sve srediti – put, smještaj i vizu. Sve je to zvučalo ‘too good to be true’, angažirali smo kineskog odvjetnika koji je sve provjerio i uvjerio nas da je sve u redu, ta tvrtka već je imala i Marriott hotel, te najpoznatiji hotel u Guangzhou koji je radio arhitekt I.M. Pei, inače poznat po staklenoj piramidi u Louvreu.

Marko Dabrović, Hotel Park
Dabrović smatra kako arhitekti ne mogu živjeti na staroj slavi i stoga svaki njihov projekt mora biti bolji od prethodnoga

Osim u Kini, radili ste i nešto drukčiji projekt za japansku publiku?
Uz to kinesko iskustvo radili smo s Damirom Fabijanićem i Daliborom Martinisom hrvatski paviljon za svjetsku izložbu EXPO 2005. u Japanu. Koncept prezentacije zasnivao se na ideji, planu i metafori solana – opću temu ‘Kap vode’ proširili smo u ‘Kap vode – zrno soli’ i osmislili paviljon više kao događaj nego kao klasičnu arhitekturu. Na sličan način koncipirali smo i paviljon za EXPO 2008. u Zaragozi, izložba je bila zamišljena kao doživljaj u kojem sudjeluju svi posjetiteljevi osjeti. Specijalni vizualno-akustični efekti dočarali su putovanje kroz more, Hrvatsku i prirodu. S još smo jednim paviljonom, zajedno s 11 kolega arhitekata i pod vodstvom povjerenika Lea Modrčina, predstavljali Hrvatsku na 12. međunarodnom bijenalu arhitekture u Veneciji 2010. Projektirali smo ploveći paviljon, kako bi se kompenziralo nepostojanje stalnog hrvatskog izložbenog prostora na Bijenalu. Složena struktura izrađena od 32 tone zavarene žičane mreže preispitivala je arhitektonske konvencije zida i prostora, punog i praznog.

U vašem radu sudjeluju i brojne hrvatske tvrtke i pojedinci?
Radimo puno s hrvatskim tvrtkama, primjerice s Prostorijom ili s hrvatskim dizajnerima iz Grupe, Numen / For Use… Pokušavamo za sve projekte koje 3LHD radi pronaći najbolje suradnike. Tako hotel Lone nije poznat samo po arhitekturi, već i po konceptu zanimljivog i funkcionalnog oblikovanja osmišljenog od renomiranih hrvatskih kreativaca: tekstilni dekor i dizajn uniformi osoblja potpisuje modni studio I-GLE, vizualni identitet hotela osmišljen je u agenciji Bruketa & Žinić OM, oblikovanje namještaja potpisuje Numen / For Use, grafike na tekstilu u sobama izradio je umjetnik Silvio Vujičić. Umjetničke instalacije u lobijima hotela djelo su Ivane Franke – ‘Room for running ghosts’, Silvija Vujičića – ‘In the hanging garden no one speaks’ i modnog studija I-GLE – tekstilne kompozicije No1, No2, No3. Ivana Franke, hrvatska umjetnica koja živi i radi u Berlinu, trenutno radi i umjetničku instalaciju u hotelu LN Garden Resort u Kini. Na projektu One Suite Hotela u Dubrovniku, nedavno nagrađenog s International Hospitality Award nagradom, surađivali smo s Orsatom Frankovićem iz tvrtke Flomaster i okupili najistaknutije dubrovačke umjetnike koji su u sklopu koncepta Art in One napravili art-objekte za sobe i apartmane. Na svakom projektu nastojimo ostvariti suradnje koje daju neku novu kvalitetu i dodatnu vrijednost. Jako je jednostavno kupiti talijansku dizajniranu stolicu, a puno je zanimljivije razviti neki proizvod. Stolica i lampa koje je Grupa dizajnirala za hotel Palace u Dubrovniku postale su bestseleri. Tako se razvija i dizajnerska scena i industrija namještaja koju smo imali sedamdesetih godina. Šteta je propustiti priliku da se zajedno s razvojem turizma ne razvija i dizajn, prerađivačka i proizvođačka industrija.

Marko Dabrović, Hotel Belvedere Dubrovnik
‘Bilo bi lijepo transformirati Dubrovnik iz masovnog turizma u primjereniji oblik turizma – u smjeru povećanja kvalitete, a smanjivanja broja gostiju’

Na čemu vam je danas fokus?
Pokušavamo iz dana u dan uživati u onom što radimo, nije nam fokus samo na velikim projektima. Uvijek pokušavamo na zanimljiv način napraviti dodatnu vrijednost na našim projektima. Na primjer, radili smo karlovački slatkovodni akvarij. To je tehnički iznimno kompleksan projekt potpuno prekriven zelenim krovom, na prekrasnoj lokaciji kraj rijeke Korane, a uz to je gotovo u potpunosti financiran iz Europskog fonda za regionalni razvoj. U Dubrovniku radimo veliki projekt hotela Belvedere za privatnog investitora. Na natječaju smo pobijedili strašno jaku konkurenciju koja uključuje imena kao što su Norman Foster, Zaha Hadid, Richard Meier, Kengo Kuma…

U čemu je bio ‘catch’?
Nismo gradili hotel, nego smo koncipirali park i u njega ‘utisnuli’ hotel. Uspinjačom smo povezali hotel uz obalu s dosta visokom kotom na kojoj se nalazi pristupna cesta i tako izbjegli visoku građevinu koja bi znatno utjecala na vizure iz Grada prema hotelu. Svi ostali natjecatelji projektirali su dosta visoke strukture upravo zbog velike strmine terena i velike visinske razlike između ceste i mora. Mi smo uz pomoć uspinjače uspjeli napraviti razliku i siluetu hotela prilagoditi prirodnom terenu na ponti.

Dubrovnik je vaš…
… rodni grad. Bilo bi lijepo za koju godinu realizirati hotel Belvedere, jer time bi se moglo početi transformirati Dubrovnik iz odredišta masovnog turizma. Protiv sam stihijskog turizma, i uz to jako vjerujem u razvoj sveučilišnog kampusa na prostoru stare bolnice i Gradca. Smatram kako bi mladi ljudi i intelektualci mogli biti kritična masa koja bi cjelogodišnjim boravkom u gradu bila odlična protuteža turizmu koji treba drugačije vrednovati, ne kroz socijalističko naslijeđeno prebrojavanje noćenja i prelazaka granice. Bit turizma trebala bi biti dodana vrijednost koju ostvaruje lokalna zajednica. Projekti poput Belvederea, manjih obiteljskih hotela, kao i transformacija velikih hotela iz sedamdesetih godina u smjeru povećanja kvalitete, a smanjivanja broja gostiju, trebao bi biti pravi put. To trebaju razumjeti svi sudionici u procesu, uz Grad, tu su i investitori i cijela lokalna zajednica.

Share this article:


Besplatni Newsletter

Pretplatite se za ekskluzivni sadržaj, vijesti i posebne ponude

Besplatni Newsletter

Pretplatite se za ekskluzivni sadržaj, vijesti i posebne ponude
yachts.croatia
Let us open your eyes to Croatia!
Follow #YachtsCroatiaMagazine, find the magazine on the nearest newsstand & read us on the link above
yachts.croatia
Let us open your eyes to Croatia!
Follow #YachtsCroatiaMagazine, find the magazine on the nearest newsstand & read us on the link above