Lamborghini Huracàn

by Yachts Croatia

Kad bik pojuri

Što i kako uopće nakon najuspješnijeg Lamborghinijeva modela u povijesti? Gallardo je grabio cijelo desetljeće i prodao se u više od 14.000 primjeraka, ali mu je vrijeme da se skloni i otvori put posve novom Huracànu LP 610-4, za čije smo se ključeve morali otimati

Dočekao me u neopisivom podzemnom parkiralištu – kao ispod čekića nov 610KS Lamborghini Huracàn s motorom V10, koji je u tom trenutku bio jedan od samo dvaju takvih u zemlji, dopremljen avionom samo da bismo ga mi provozali. Budući da je još imao talijanske registarske pločice, iz uprave Lamborghinija uredili su s lokalnim vlastima da nam dopuste izlazak na cestu iako automobil nije prošao uvoznu proceduru… i tako, eto meni ključa u ruci. Dok sam se približavao zelenoj zvijeri u njenoj podzemnoj jazbini, puls mi se ubrzavao sa svakim korakom – ne događa se svakoga dana da Lamborghini lansira iz temelja nov automobil, a ovaj jest upravo takav. Za autoholičara poput mene prilika da budem među prvima koji će ga voziti bila je zaista uzbudljivo iskustvo. Huracàn smjenjuje Gallardo, koji je sjajno služio punih deset godina, od 2003. do 2013., pa iako nema leptir-vrata kao njegov veliki brat Aventador, a koja su bila karakteristična za Lamborghinijeve modele od prijelomnog Countacha iz sedamdesetih, itekako sam osjetio žar iščekivanja kada sam uperio ključ prema njemu i pritisnuo dugme za otključavanje. Pokazivači smjera su mi namignuli za dobrodošlicu, vrata s trepćućim svjetlom na kvaki podigla se preciznošću švicarskog vojničkog nožića, pozivajući me da potvrdim svoju nazočnost i uđem. Smjestio sam se – točnije, ugnijezdio – u unutrašnjost koja podsjeća na kokpit u zrakoplovu, štoviše – borbenom zrakoplovu spremnom za akciju. I tako utonuo pod žestokim dojmom, a ne znajući što mi se tek sprema. Spektakl, koji je integralni dio doživljaja Lamborghinija na cesti, neće nikoga razočarati: već generacijama provesti se automobilom ovog proizvođača jest događaj za kojim ostaje trag u životnom zapisniku. Huracàn je, naime, bilo ime bika iz uzgajivačnice španjolskoga grofa De la Patille, koji je u kolovozu 1879. istrčao u arenu u Alicanteu, navodno nepobjediv zbog svojeg opakog karaktera. Ostaje upitno hoće li talijanski majstori moći slijediti takav uzor, ali odgovor pripada budućnosti, dok smo mi, zavaljeni u vozačko sjedalo, zaokupljeni sadašnjošću.

Lamborghini Huracàn

Lamborhini se ne vozi, njime se upravlja onako kao što jahač jaše konja

Prvi čin u sklopu Huracànovih performansa jest postupak paljenja: ne okreće se ključ, niti pritišće dugme: prvo se kratko pritisne žarkocrvena poluga u središtu konzole, da bi se automobil stavio u stanje pripravnosti, a tek potom se ukazuje dugme za pokretanje motora. Slijedi pritisak nogom na pedalu kočnice i pritiskanje dugmeta, trenutak dok digitalna čarolija ne pošalje impuls starteru i… bum! Poput sumanutog groma, deset savršeno izbrušenih i besprijekorno obrađenih cilindara od legure prirede ono što se doima kao jedva kontrolirana eksplozija svega nekoliko pedalja iza vaše glave. Četiri ispušne cijevi bacaju čađu na betonski zid podruma, izbacujući vam srce defibrilatorskim efektom preko crvene linije, ali se puls brzo smiruje dok se bubnjanje u kokpitu smiruje prelazeći u ugodno mrmljanje basa. Vraćam crvenu polugu preko dugmeta za paljenje i spremni smo za pokret. Vrijedi zabilježiti: postoji još jedna mala poluga, nalik onima u avionu, iza dugmeta, radi odabira povrata, premda je malo vjerojatno da ćete je aktivirati ako ste usredotočeni na ono što radite. Dok se izvlačimo s parkirališta, pada nam na um kako je mišljenje da jednostavno ‘vozite Lamborghini’ teško podcjenjivanje vas samih i automobila: Lamborghini se ne vozi, nego se njime upravlja onako kao što jahač jaše konja na koga se navikao. Istina da odavno više nema svojeglavih superautomobila prkosne ćudi, ali se isplate vrijeme i nastojanja vozača da otkrije osobnost automobila i njegova ograničenja – i dojavi mu svoja. Huracàn vam omogućuje da dodirom pedala uspostavite izravnu vezu između vaših stopala i širine usisnog otvora za zrak, odnosno keramičkih kočnica, dok ćete jagodicama prsta iščitavati – savršeno uravnoteženim upravljačem – svaku pojedinost na cesti, nepogrešivo i pouzdano poput čitača zapisa Brailleovim pismom. Uspuhavajući se i stenjući, ali dovoljno prisebni da možemo naći izlaz iz gužve u središtu grada, usmjeravamo Huracàn prema otvorenoj cesti i krećemo prema brdima po kojima se vozi s užitkom i sigurnošću kakvim se nosi par iznošenih traperica. U skladu s Lamborghinijevom tradicijom, na Huracànovom stroju koji usisava zrak iz prirode nema turbopunjača, pa se snaga razvija linearno sve do crvene crte na 8.500 okretaja u minuti. Motor V10, zapremine 5,2 l, daje 610 KS pri 560 Nm zakretnog momenta, a teži svega 1.422 kg. Nikakvo čudo da s toliko snage u elegantnom tijelu Huracàn postiže brzinu od 100 km/h u svega 3,2 sekunde, te da do 200 km/h ubrza za manje vremena nego što vama treba da biste pročitali ovu rečenicu. Kao maksimalna brzina navodi se 325 km/h, a iako su me prostor i želja da spasim vozačku dozvolu spriječili da je i postignem, po prijeđenom putu za nekoliko potajnih gaženja gasa na otvorenim cestama imam vrlo malo razloga posumnjati u navedenu brojku.

Lamborghini Huracàn

Novi Lamborghini ubrzava do 100 km/h u svega 3,2 uzbudljive sekunde

Prinova ima mjenjačku kutiju s dvjema ručicama i sedam stupnjeva prijenosa, koja omogućuje ne samo glatko mijenjanje brzina, nego i vožnju u tri zamjetno različita režima: strada, sport i corse. Većim dijelom vremena dok nam je automobil bio na raspolaganju vozili smo s podignutim pokazivačem ‘sport’, jer nam je taj davao zvučnije režanje iz ispušnih cijevi i agresivniju promjenu brzina. Ali, ako ne divljate naokolo kao momak koji čezne za utrkivanjem, nego putujete prema nekom odredištu, ‘strada’ smiruje zvijer i pretvara je u udoban automobil za krstarenja, a u tom režimu ima smisla i upotreba sustava za gašenje i paljenje motora na semaforima radi uštede goriva. Što se tiče režima ‘corsa’, recimo da je najbolji za dane na trkaćoj stazi, kada možete istraživati granice ne brinući o ostalim sudionicima u prometu. Talijanski superautomobili plod je dugotrajnog usavršavanja, a ništa to bolje ne ilustrira nego ponašanje Huracàna kada sam se morao vratiti kroz popodnevnu gužvu. Nema tome dugo da mi je u takvim situacijama trebalo mnogo živaca kako bih mučio ventile i veliku tešku ručicu mjenjača da automobil provezem puževom brzinom, dok je Huracàn ‘san snova’ – da čovjek ne povjeruje da nosi isti znak kao i nezgrapni talijanski bikovi proteklih godina. Na kraju, u podzemnu garažu uklizao sam – jer mi je visina vozila to dopustila – ispod ulazne rampe, kao nestašan momak na rock koncert. Hvala Lamborghiniju što održava zabavu na životu. Drama ili rock koncert, vrijeme provedeno u vožnji Huracànom itekako je žestok show.

Lamborghini Huracàn

Talijanski superautomobili ima tri režima vožnje: stada, sport i corse

Novi BMW X1
Audi Quattro Croatian Tour 2015