Jedinstvena obiteljska priča o stalnom unapređenju, iskrenoj potrazi za savršenstvom i ljubav prema satovima traje već tri generacije. Tradiciju je započeo Anton, a nastavio je Peter i prenio na Juru
Vrijeme je razlog zbog kojeg tri generacije obitelji Malalan dijele slogan ‘Vaše snove kujemo u vječnost’. Ljubav prema ručnim satovima, koju je njihov djed gajio dok je još živio u Trstu, prenijela se preko oca Petera na mladoga Juru, koji danas vodi obiteljsku trgovinu u Zagrebu, a certificiran je i za popravljanje prestižnih Rolexovih satova. Čar izrade satova i nakita ne leži samo u ekskluzivnim materijalima i činjenici da su komadi nakita i ručni satovi često dostupni tek u vrlo ograničenim izdanjima. Bît je u pričama koje je ispisala bogata tradicija, predanosti apsolutnoj kvaliteti te pažnji koja se poklanja najsitnijim detaljima, zbog kojih i jesu toliko posebni i jedinstveni. Razgovor s ocem i sinom otvara nam vrata u jedinstvenu obiteljsku priču o stalnom unapređenju i iskrenoj potrazi za savršenstvom.
Jure, kao dijete ste sastavljali figurice. Biste li rekli da je to utjecalo na vaše zanimanje za urarstvo?
Kod sastavljanja figurica morate posvetiti pažnju svakoj pojedinoj sitnici, od sjenčanja do boja. Taj mi je proces zasigurno dao osjećaj za detalje koji mi je i danas koristan.
Vjerojatno se još uvijek sjećate ljubavi svoga djeda prema popravljanju mehanizama?
I predobro! To mi je jedno od najdražih sjećanja iz djetinjstva i upravo me on nadahnuo da postanem urar.
Peter, priča se da je vaš otac popravljao satove po cijele dane. Kako je bilo živjeti s njim?
Da, moj je otac stalno popravljao satove i radio je to na vrlo poseban način. Budući da bi tijekom dana stalno primao klijente, u trgovini bi satove uspijevao samo otvoriti i očistiti. Navečer bi doma sjeo za svoj stol, slušao radio i ponovno ih sastavljao.
Vaši počeci nakon preseljenja iz Opicine u Ljubljanu bili su dosta zanimljivi, zar ne?
Za trgovinu u Ljubljani prvih se godina moglo reći da je bila izlog naše trgovine u Opicini. Naime, u Ljubljani smo samo izlagali kolekcije koje smo prodavali, a onda bismo naše klijente upućivali u Opicinu gdje su ih mogli i kupiti. U to sam vrijeme shvatio da će našim klijentima u Ljubljani trebati sve više naših usluga pa sam zaposlio Juru Jenka, tada devetnaestogodišnjaka, a danas certificiranog urara za Rolexove satove, koji je još uvijek dio našega tima.
Danas je vaša trgovina ovlašteni servis za mnoge prestižne urarske kuće. Kako vam je to uspjelo?
Kada od urara kupujete sat, očekujete da vam ponudi cjelokupnu paletu usluga. To zahtijevaju i poznati brendovi, pa je bilo sasvim prirodno da krenemo u tom smjeru. Naš asortiman prestižnih urarskih kuća gradili smo postupno i s ponosom mogu reći da smo ove godine u postupku dobivanja certifikata kuće Omega, a također smo i u dogovorima s Cartierom, gigantom u svijetu satova i nakita.
Jure, vi ste drugi certificirani urar za Rolexove satove u tvrtki Malalan. Kako je izgledao postupak stjecanja certifikata?
Trotjedni postupak certifikacije u Švicarskoj bio je nevjerojatno iskustvo. Naime, Rolex se u to kratko vrijeme ne fokusira samo na popravke satova, već predstavlja cjelokupnu filozofiju svoje tvrtke i svih svojih procesa. Osobno mi se jako svidjela rigoroznost u pogledu sveobuhvatnosti servisa satova, uključujući sve od preciznosti rada pa do postupaka servisa.
Obojica dijelite iskustvo rada s prestižnim satovima i nakitom u potpuno novom okruženju u novome gradu. Peteru se to dogodilo prije nekoliko desetljeća u Ljubljani, a Juri odnedavno u Zagrebu. U čemu pronalazite sličnosti? Koje su razlike?
P: U Ljubljani smo relativno brzo upoznali ljude i integrirali se u život grada, dok je Zagreb znatno veći, pa je potrebno malo više vremena da tamo zaživimo s obzirom na to da smo na tržištu prisutni tek godinu dana.
J: Sličnosti se, prije svega, vide u količini uloženog napora. U Zagrebu, kao i u Ljubljani, želimo uspostaviti iste poslovne standarde i stalno unaprjeđivati kvalitetu naših usluga, za što je potrebno puno vremena.
Vjerojatno dosta surađujete u pogledu pozicioniranja svoje trgovine u glavnom gradu Hrvatske. Kako izgleda ta suradnja?
P: Jure je zadužen za cjelokupnu organizaciju te usmjerava razvoj tvrtke, a ja mu pokušavam biti uz bok. Mislim da je dobro da se ne uplećem previše, no mora biti jasno da mi se u bilo kojem trenutku može obratiti.
J: Apsolutno, bez njegova bi znanja sve bilo puno teže. Stalno komuniciramo, izmjenjujemo ideje i tražimo zajednička rješenja za sve moguće izazove.
Jure, kakav je bio prvi mjesec vašeg samostalnog vođenja tvrtke?
J: Iskreno? Početak je bio uistinu zanimljiv, ne zato što nisam znao što radim, već zato što su u trgovini bili radovi, pa sam tako bio više voditelj gradilišta nego prodaje.
Obojica svakodnevno radite s različitim profilima ljudi. Koja karakterna osobina definira dobrog menadžera ili prodavatelja?
P: Mislim da se glavna osobina dobrog menadžera očituje u razumijevanju, slušanju i poštovanju prema cijelome timu. Mora znati kako od svakog pojedinca izvući ono najbolje te imati strpljenja kako bi izgradio tim koji svoje zadatke obavlja s ljubavlju.
J: Mislim da se kod prodavatelja očituje u velikom znanju te razumijevanju kupaca i njihovih želja.
Jedan je od vas odrastao s dva brata, drugi s dvije sestre. Kakvo je bilo vaše djetinjstvo?
P: Ja sam najmlađi od trojice braće i, zbog velike razlike u godinama, bio sam bliži sa srednjim bratom Milkom, s kojim sam dijelio i motocikl Harley Davidson 125. Kad je studirao u Toskani, odvezao sam se k njemu preko Apenina isti dan kada sam dobio vozačku.
J: U djetinjstvu sam pored sebe imao ne samo sestre već i cijeli niz bratića i sestrični, a baka je bila naša glavna poveznica. U školu nas je sve vozio djed koji je imao jako mali automobil. Unatoč tome, svi koji smo trebali ići na nastavu stisnuli bi se nekako u njegov sićušni automobil. Budući da smo svi slične dobi, u svakom je razredu bio najmanje jedan Malalan.
Peter, koji je glavni savjet koji dajete Juri u pogledu vođenja trgovine?
Prije svega taj da o svemu trebamo dobro razmisliti te da je za sve potrebno vrijeme. Ništa ne možete prisiliti da odmah djeluje samo od sebe; svaki projekt i ideja moraju sazreti.
Jure, koja je bila najbolja uputa koju ste dobili od oca?
Bez daljnjega, želja za sveukupnom izvrsnošću tvrtke: od ponude vrhunske kvalitete i sofisticiranog ambijenta do tima ljudi koji u tom ambijentu predstavljaju svijet tvrtke Malalan.
Peter, tradicija obiteljskog nakita u vama je vrlo snažna. Uključuje li to i ručne satove?
P: U našoj obitelji čuvamo dva sata. Jedan je zidni sat Zenith, koji su moji roditelji kupili u Švicarskoj dok je moj brat tamo studirao, a drugi je sat IWC Da Vinci s trajnim kalendarom, koji smo mi sinovi poklonili ocu nakon umirovljenja. Oba imaju veliku sentimentalnu vrijednost za sve nas.
Biste li rekli da se slogan ‘Vaše snove kujemo u vječnost’ ne odnosi samo na nakit, već i na ručne satove?
P: Svakako. Preko satova želimo našem ubrzanom stilu života dati vrijednost i čuvamo ih kao nositelje sjećanja koje prenosimo s jedne generacije na drugu.
J: Volim to objasniti preko situacije u kojoj je otac sinu želio pokloniti sat za koji sin u početku nije uopće mario. Ali kada sam mladiću objasnio kako sat radi, koliko je njegov mehanizam poseban i otvorio sat pred njim, trenutačno se zaljubio u sat i sada ga nosi svaki dan kako bi ga podsjećao na oca.
Volite jedriti i ploviti. Ima li sličnosti između urarstva i jedrenja?
J: Nisam tako dobar jedriličar kao moja sestra Tjaša, ali nakon godina provedenih na jedrilici vjerujem kako je iskustvo, preciznost i kompletan fokus krucijalno u jedrenju i urarstvu.
P: Jure je u pravu, ali postoje još dvije stvari koje treba dodati: timski rad i razmišljanje o stvarima prije nego ih učinite. Timski je rad izuzetno važan na velikim brodovima, manevri poput promjene jedara ili obilaska bove se rade u timu ili se uopće ne rade. Stvar slično funkcionira u urarstvu. Svi moraju funkcionirati kao tim. Na primjer, jedan je član sjajan za finu mehaniku, dok je drugi stručnjak za kućišta. Samo zajedničkom suradnjom mogu uspjeti u cjelovitom popravku sata.
Što za vas predstavlja jedrenje?
J: Za mene, to je doba godine koje mogu provesti s cijelom obitelji. U opuštenom okruženju razviju se i zanimljive poslovne ideje.
P: Vezan sam za jedrenje od mladosti. U početku, bio je to sport kojim sam se jako dugo bavio. Dok smo bili mladi, moja supruga Karmen i ja proveli smo bezbroj dana plovidbe u Hrvatskoj sa svojim malim katamaranom. Također smo ga vozili po Europi na prikolici za automobil i čak sam s njim jedrio u Sjevernom moru. Kako je naša obitelj postajala veća, jedrenje je postalo aktivnost koja nas je povezivala u ljetnim danima. Sada Karmen i ja jedrimo većinom s našim prijateljima i uživamo u slobodi u kojoj nas vjetar odvede kamo god hoće. Mnogi kažu da je poanta u putovanju i mogu se samo složiti s tim.
Najdraže mjesto i doba godine za plovidbu?
P: Volim cijelu Dalmaciju. Lošinj je božanstven u jesen zbog dupina, a Vis je sjajno odredište u ljetnim mjesecima. Uživao sam u plovidbi Grčkom prije nekoliko godina i sada se veselim posjetu Grenlandu idućih godina.
Peter, puno putujete po svijetu. Koji kraj, grad ili mjesto vam je ostao posebno u sjećanju?
P: Barem jednom godišnjem koristim priliku da putujem s Karmen. Ta su putovanja posvećena potrazi za dragim kamenjem, otkrivanju lokalne kuhinje, a u posljednje vrijeme i ronjenju. Brazil je bio jedan od putovanja koje mi je još uvijek u glavi: kultura, krajolik, hrana i smaragdni rudnici su fascinantni.
Koji sat nosite na putovanjima i zašto?
J: Rolex Sea-Dweller zbog svoje vodootpornosti. Sada koristim gumeni remen za malo više udobnosti i kombinacija je sjajna.
P: Ovisi o odredištu. Ponekad volim biti diskretan i uopće ne nositi sat. Ako to nije slučaj, nosim Rolex Explorer II, čisto zbog svoje jednostavnosti, čitljivosti i čvrstoće. Taj sat može biti alat kada vam je to potrebno i lako može skliznuti ispod košulje ako to prilika zahtijeva.
Fotografije Nejc Puš
