Jabuka, Svetac & Brusnik

by Yachts Croatia

Otoci u carstvu divljine

Kao prijedlog za plovidbu, za vrijeme ljetnih mjeseci i stabilna vremena, posjet otocima viškog arhipelaga obogatit će vas za doživljaj prirode kakvu nećete vidjeti nigdje na Jadranu

S velikim entuzijazmom krenuli smo na plovidbu koju smo dugo čekali. Odlučili smo posjetiti pučinske otoke viškog arhipelaga, Jabuku, Svetac i Brusnik, kao prijedlog za originalnu i posebnu ljetnu plovidbu. Naime, stabilne anticiklone u ljetnim mjesecima idealni su meteorološki uvjeti za posjet tim po imalo lošijem vremenu nepristupačnim otocima, specifične autentične i divlje ljepote. Njihova nedodirljivost i udaljenost od frekventnih luka daju im poseban šarm, a njihovo geološko podrijetlo i biološka raznovrsnost, zanimljiva povijest i ‘ludi’ oblici privukli su nas poput magneta. To je područje koje inače ima najveću koncentraciju prirodnih spomenika u Hrvatskoj. Naumili smo prvo posjetiti otok Jabuku, i to u zoru. Vulkanska stijena koja strši iz mora mistično je izronila iz jutarnje izmaglice i već na prvi pogled smo znali da nismo pogriješili što smo tu došli. Poput ogromne peraje morskog psa, kamena piramida pruža fascinantan prizor i ulijeva osjećaj poštovanja prema prirodi, koja nas i nakon cijelog života provedenog na moru uvijek iznenadi. Možda je ljubav prema moru i prirodi koju u sebi nosimo baš ovdje došla na svoje. Nakon razgledavanja otoka sa svih strana, iskrcali smo se na njegovu sjeveroistočnom rtu i prošetali po vulkanskom kamenu, atipičnom za naše podneblje. Ako ste iskusni u penjanju i imate prikladnu obuću, moguće se i popeti na vrh Jabuke. Nakon prve doze jutarnje magije, uputili smo se prema Brusniku, još jednoj vulkanskoj hridi koja samom svojom pojavom budi strahopoštovanje. Sa svoja 23 metra nadmorske visine, ovaj ‘crni’ otok uočljiv je samo za vedra vremena i potpuno mirnog mora, a raštrkani grebeni u njegovoj blizini i po takvim vremenskim uvjetima otežavaju pristup nautičarima. Iskrcali smo se na žalu na njegovoj sjeverozapadnoj strani i uživali u nesvakidašnjem doživljaju za dalmatinske otoke.

Otoci

Ne znamo što nam je dojmljivije bilo na Brusniku, ‘ludi’ geološki oblici ili prirodne jastožere komiških ribara

Kontrast sunčeva sjaja, tirkiznog mora i crnog kamena ovaj spomenik prirode čini u isto vrijeme magičnim i mističnim – a magičan zasigurno i jest – jer zbog visokog postotka željezne rudače u njegovim stijenama, busola u tim vodama doslovno ‘poludi’. Naime, Brusnik je 150 milijuna star otok vulkanskog podrijetla pa ne čudi činjenica da je cijeli načinjen od ostataka stvrdnute lave. Kako je cijeli nadmorski i podmorski dio načinjen od procijepa, kišnica se na njemu ne zadržava pa vegetacija na otoku jedva da postoji. Mnogobrojnim podmorskim kanalima more po sredini otoka prodire na površinu, čineći ‘kanjon’ isprepleten kamenim bazenima. Komiški ribari su u njima držali jastoge sve dok ih nisu gotovo potpuno izlovili. Za snažnog fortunala, kada more podivlja, ta udolina na otoku ispuni se morem, tvoreći tako od jednog – dva odvojena otočića. Na otoku ne postoji mjesto koja bi se moglo nazvati sidrištem, ali uz veliki oprez zbog nezgodnih podvodnih stijena, moguće se usidriti uz jugoistočnu obalu ili pak pred spomenutom plažom, koja je ujedno i jedina na otoku. Sastavljena je od sivih oblutaka svih veličina, na njoj je moguće uočiti i nekoliko kamenih gomila, hvatišta koja su služila ribarima da pomoću ‘paranaga’ svoje barke izvuku na žalo. U moru je jedna hrid koja uvalu dijeli na sjeverni dio – u kojem buja morski život – i južni, bez ikakvih tragova života… zanimljiv prirodni fenomen. Na Brusniku je lijepo doživjeti pogled s najviše južne točke otoka, saživjeti se s kliktanjem galebova i akrobacijama kormorana, ali najbitnije je susresti se s brusničkom crnom guštericom! Naime, još od starih vremena tvrdi se da će vrime ‘minjat’ kada se gušterice zavuku među škrape, a najiskusniji morski vukovi znaju da je tada vrijeme za dignut sidro i otploviti što dalje…

Otoci

Medvidova špilja na Biševu

Mi smo se ipak zadržali malo bliže, nakon Brusnika otišli smo prema dvije milje udaljenom Svetcu. To je otok na kojem nema niti jednog dobrog zakloništa, a ribari kazuju kako vjetrovi koji njime gospodare imaju takvu snagu ‘da i stine lete’. Najsigurnija uvala otoka je uvala Slatina ili, kako je otočani zovu, uvala Mundonova. Duboka je 30 metara, ali ako se, umjesto bacanja sidra, iskoriste dvije bitve koje su postavljene na nasuprotnim krajevima uvale, brod će tu po svakom vremenu, osim po jakom jugu, biti kao u bazenu. Gumenjakom se od Slatine može doploviti do jedine lučice na otoku – Pavlovog boka. Tu otočani ne bacaju sidra, niti privezuju barke, već ih izvlače na suho pa se zapute prema svojim zaseocima – Donje ili pak Gornje kuće. Obitelji Zanki na ovom otoku žive već 250 godina i isključivi su njegovi vlasnici. Sveti Andrija – Svetac bio je naseljen još od prapovijesti, a nakon Ilira – i njihove kraljice Teute – na njemu su živjeli Grci, Rimljani, benediktinci… Put do Teutine kule, na najistočnijem brdskom grebenu, jedva je prohodan i teško uočljiv, ali snalažljive će za 40-ak minuta hoda dovesti do cilja. Kod kule puteljak se račva prema 316 metara visokom vrhu otoka na kojem su ostaci nekadašnjeg benediktinskog samostana, a tu šetnju uljepšava i pogled na vinograde koji daju iznimno hvaljeno crno vino. Za kraj treba spomenuti da je ovo otok Eleonorinih sokolova, kao i otok na kojem je priroda isključivi i jedini gospodar. Ako s time nemate problema, u ljetnim mjesecima kada Zankijevi otvore škure i udahnu život otoku, posjetite ga i osjetite, bolji holistički tretman teško da ćete naći. Cijeli Svetac karakterizira divlja priroda i njegove surove obale izložene moru i vjetrovima. Sjeverozapadne obale čine strme litice interesantnih oblika, a jugoistočne – nekoliko plićih područja i malo blaže padine.

Otoci

Plaža na Brusniku sastavljena od sivih oblutaka svih veličina

U plovidbi oko otoka zanimljivo je istaknuti karakteristične crvene stijene koje krase sjeverni dio obale, kao i špilju u kojoj se donedavna odmarala sredozemna medvjedica (nalazi se u blizini istočnog rta Šijabod). Nadalje prema zapadu, sve do visoke živopisne litice rta Križice, obala je nešto pitomije konfiguracije. Noćiti je ipak preporučljivo na boljem vezu, a mi smo odabrali susjedno Biševo, gdje smo pohodili Medvidovu špilju koja je, po nama, zanimljivija od Modre. Biševo zaslužuje najmanje jednu knjigu posvećenu njegovim prirodnim ljepotama i povijesnim zanimljivostima, a mi ga volimo zbog njegova također surovog karaktera, ali pomiješanog s prirodnim ljepotama. Najbolja luka na Biševu je Porat. U prošlosti ovo je bila glavna luka otoka, pa ne čudi činjenica da naselje od 20-ak kućica koje se nadvilo ponad njezine plaže nosi taj naziv. Biševsku luku, iako usku, kristalno čisto more, pješčana plaža, borovina, dva lokalna riblja restorana te malena špilja ljubavi na samom izlazu čine uvalom snova pa nije čudno što ju je ugledni irski magazin The Irish Times uvrstio među sedam najljepših plaža svijeta. Usidrite se po sredini uvale ili vežite za neku od bova, ali na prvi znak nevere isplovite… Posjet viškom arhipelagu nije moguć za lošeg vremena, ali kada se asfalt počne topiti u gradovima, a more je mirno i sigurno, uz malo avanturističkog duha značajno ćete obogatiti svoju ljetnu plovidbu.

Rab
‘The’ archipelago