Igor Štagljar

by Yachts Croatia

Znanstveni težak

Jedan od vodećih molekularnih biologa u svijetu sa svojim je timom došao nadomak izlječenja najzloćudnijeg tumora današnjice – raka pluća

Igor Štagljar, znanstvenik i izumitelj, te profesor na Odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku na Sveučilištu u Torontu, jedan je od vodećih molekularnih biologa u svijetu, koji je sa svojim timom došao nadomak izlječenju najzloćudnijeg tumora današnjice – raka pluća. Riječ je o takozvanom pametnom lijeku koji selektivno uništava tumorske stanice, a zdrave ostavlja netaknutima, što je kruna njegove znanstvene karijere. Osim toga, Štagljar se trenutno bavi i komercijalizacijom MaMTH tehnologije koja otvara put novim terapijama za Parkinsovu i Alzheimerovu bolest, kardiovaskularne bolesti, kao i dijabetes. Svojom moćnom energijom i stilom, a nadasve kreativnim znanjem, on otkriva tajne znanosti kako bi čovječanstvu život bio lakši i ljepši.
Kakav je zapravo svijet znanstvenika?
To je svijet u kojem svakodnevno učite nešto novo! U mom slučaju, dakle istraživanju molekularnih osnova nekolicine ljudskih bolesti, ključnu ulogu je igrao projekt ljudski genom, koji je bio završen 2001. godine, kada su znanstvenici odgonetnuli, tj. pročitali, genetičku informaciju iz svih naših stanica. Od tada znamo da je broj gena u našem organizmu oko 20.000. Svaki od tih gena ima svoju ulogu u pravilnoj funkciji trilijuna naših stanica, međutim poznata je funkcija samo malog dijela njih, oko 5.000 gena, a za ostatak, njih oko 15.000, nemamo pojma koja je njihova funkcija u stanicama, tj. kako dolazi do bolesti kada ti geni mutiraju. Ono što znanstvenici diljem svijeta pokušavaju odgonetnuti jest funkcija svakog gena, ne bi li jednog dana s obzirom na takvo stečeno znanje mogli izliječiti određenu bolest. Shvatiti što se događa na molekularnom nivou u stanicama tumora, te kako se ti procesi razlikuju od normalnih stanica – to je ono što me najviše interesira! Dakle, objašnjeno najjednostavnijim rječnikom, moja znanstvena grupa proučava proteine na površini stanica, tzv. receptore, koji daju stanici nalog kada se treba podijeliti, kada treba proliferirati, a i kada mora umrijeti. Ti receptori, zbog mutacija u genima koji su odgovorni za njihovu produkciju ili amplifikacije gena koji ih kodiraju, jednostavno polude u stanicama karcinoma, te dovode do toga da se takve tumorske stanice počinju dijeliti bez kontrole. Ono što mi pokušavamo razumjeti jest kako da ‘preciznim lijekovima’ zaustavimo ‘poludjele’ receptore, tako da stanica više ne bude u tom nekontroliranom modu, gdje se non-stop dijeli. Mada znanstvenici proučavaju te receptore već gotovo 30 godina, tek su prije 12 godina napravili ogromne proboje u tom području istraživanja, koji su rezultirali sintezom prvih ‘preciznih lijekova’ u liječenju leukemije, karcinoma bubrega, debelog crijeva i pluća. Mogu slobodno reći da mi znanstvenici tek sada počinjemo znati ono što ne znamo!

Igor Štagljar

‘Vodim uspješnu grupu znanstvenika koji rade bitne stvari za čovječanstvo i stvarno žarko želim da naš lijek protiv jedne od najčešćih formi karcinoma pluća bude učinkovit’

Kako je došlo do suradnje s MedILS-om i prof. Mirom Radmanom?
Miro Radman je moj dobar prijatelj i smatram ga drugim ocem. Kada sam počeo studirati, Miro je bio u zenitu svoje karijere, objavio je sve svoje najvažnije radove i jednostavno sam bio oduševljen svaki put kada bi čuo njegovo predavanje, prvi put u Zagrebu, a onda i u Zürichu gdje sam radio doktorat na ETH-u. Tijekom jednog njegovog poslovnog posjeta Zürichu imao sam priliku ugostiti ga u svom domu, pa smo se bolje upoznali. Odmah me fascinirao svojom spontanošću, dobronamjernošću i vizijom. Tada sam prvi put uvidio da je jedan tako poznati znanstvenik jako zaigran te da je u biti veliko dijete (smijeh). A kad smo već kod toga, i moja supruga Renata za mene kaže da sam jedno veliko dijete i da nikada nisam odrastao. I baš tada, tijekom našeg prvog druženja, već nakon deset minuta smo ‘kliknuli na prvu’. U godinama nakon tog našeg prvog susreta, družili smo se na brojnim konferencijama diljem svijeta. I tako mi je prije godinu dana predložio da dođem u Split i ovdje na MedILS-u osnujem svoju znanstvenu grupu. Nakon što sam promislio o toj ideji, rekao sam, zašto ne. Uvidio sam da su sazreli uvjeti da se i u Hrvatskoj može raditi dobra znanost. Iako sam rođeni Zagrepčanin, obožavam Split, a dobivši dozvolu mog sveučilišta u Torontu, mogu ovdje provoditi dva do tri mjeseca na godinu i uživati u radu i životu u ovom fenomenalnom gradu. Bila je to lijepa gesta mog sveučilišta jer je očito i njima u interesu da MedILS uspije. A MedILS može uspjeti samo ako ovdje koncentriramo najbolje hrvatske znanstvenike koji će svojim projektima privući financijska sredstva, kako iz hrvatskih i EU fondova, tako i iz privatnog kapitala, te tako pokušati publicirati interesantne studije koje će jednoga dana rezultirati patentima i vrhunskim otkrićima.
Što mislite o kurikularnoj reformi?
Ljutim se kada već četiri godine slušam prepucavanja o kurikularnoj reformi koju smo odavno trebali modificirati. Ne bih se složio s ljudima koji govore da je baš sve u našem obrazovnom sustavu loše. Nije loše, nego je zastarjelo, te se taj sustav jednostavno treba što prije mijenjati. U modernim skandinavskim zemljama, taj sustav se mijenja svake godine, tako da profesori koji predaju to žele nadograditi boljim. Kod nas se, pak, radi o sukobu različitih struja: lijevi, desni, kler, a oni koji najviše pate od toga su naša djeca i ekonomija, što je jako loše za prosperitet naše države. Ljudima koji nemaju znanja najlakše se manipulira, a ako društvu u cjelini ne ponudiš znanje, njihovo ‘krhko znanje’ će rezultirati u jako maloj kritičnosti društva, dakle, tim ljudima će se moći puno jednostavnije manipulirati. A oni koji su na vlasti, zajedno s klerom, zaostaju, a krajnje je vrijeme da nešto postignemo na polju obrazovanja i implementaciji visokih tehnologija (tzv. STEM revoluciji), jer naša djeca neće biti konkurentna na globalnom tržištu. Tehnologija na zapadnom tržištu se vrlo brzo razvija i mijenja, tako da će nas vrijeme pojesti ako se ne trgnemo i ne počnemo nešto mijenjati. Zapravo, bojim se da nas je vrijeme već i pojelo jer smo izrazito neučinkoviti u implementaciji reformi u svim sferama našeg društva. Dakle, stvari su vrlo jednostavne: političari na vlasti moraju smoći snage mijenjati stvari nabolje!
Što biste vi mijenjali?
Ne bih ja izmišljao toplu vodu, zna se točno koji su programi obrazovanja u najrazvijenijim zemljama svijeta kao što su Finska, Švedska, Njemačka, Švicarska, Austrija, Francuska, Danska, Kanada, Japan… Prepisao bih njihov kurikularni program te ga malo modificirao s obzirom na naš mentalitet i tradiciju. Mi tradicionalno jesmo dosta konzervativna zemlja, te bih tu činjenicu svakako uzeo u obzir, pa ne bih uzeo baš sve lijeve, avangardne metode, već bi ih prilagodio našem društvu.
Kako prepoznajete dobrog mladog znanstvenika?
Prepoznam ga u prvih pet minuta našeg razgovora. Isključivo tražim ljude koji su sretni i veseli, koji uživaju u životu i koji nisu fah idioti koji misle samo o znanosti. Želim one koji razmišljaju naširoko (‘outside of the box’), te one koji će biti u mogućnosti uhvatiti se u koštac sa znanstvenim problemom te neće posrnuti na prvoj prepreci… Jednostavno, tražim golgetere i pobjednike, i to, na svu sreću, mogu brzo prepoznati.
Koliko je laboratorij mjesto vaše zabave?
U laboratoriju sam svaki dan, i to je definitivno mjesto u kojem uživamo i ja i svi članovi mog laboratorija. No, moram vam iskreno reći da primjećujem da se, što sam stariji, studenti prestraše i ušute kada uđem u laboratorij. Odmah ih priupitam: ‘Što ste zašutjeli?’, nasmiješim se, započnem razgovor o muzici, umjetnosti, sportu, vremenu… i onda sve nekako krene kako treba – opušteno, i stvori se dobra vibracija među nama. Jednostavno, vodim računa da u mom laboratoriju stvaram pozitivnu, kako intelektualnu, tako i svakodnevnu, klimu.
Arsen Dedić je za sebe rekao da je akademski težak. Kako biste vi sebe etiketirali?
To je jako dobra metafora. Sebe samoga bih možda mogao opisati kao znanstvenog težaka. Moj posao je da pišem projekte (grantove) i od tih projekata skupljam sredstva koje će moj laboratorij koristiti u istraživanjima. Ako sam u tome neuspješan, neće biti novca i neće se moći eksperimentirati, tj. obavljati istraživanja. Budžet moje grupe godišnje trenutno iznosi oko 1,6 milijuna dolara, što je jako puno novca. Vidite i sami da smo zbog toga mi znanstvenici na neki način ‘znanstveni težaci’, ali ja obožavam raditi taj posao i nije mi teško provoditi 80 posto svoga vremena pišući znanstvene projekte. Okružen sam mladim ljudima koji pomažu i koji zajedno sa mnom rade kao tim. Uvijek sam napominjao da je uspjeh u znanosti uspjeh cjelokupnog tima! Danas više nećete biti uspješan znanstvenik ako ste vuk samotnjak, već samo onda ako integrirate pametne i radišne ljude u svoj tim, koji će biti u mogućnosti provesti vaše ideje u uspješno obavljene eksperimente. Prema tome, uspjeh jednog profesora, znanstvenog težaka, uspjeh je nekoliko desetaka ili bar nekolicine znanstvenika koji zajedno rade u jednom znanstveno-težačkom timu.

Igor Štagljar

‘Moj posao je da pišem projekte i tako skupljam sredstva koje će moj laboratorij koristiti u istraživanjima. Ako sam u tome neuspješan, neće biti novca i neće se moći eksperimentirati’

Lijek protiv karcinoma pluća je spreman?
Da, on je spreman. Naš rad u kojem opisujemo taj lijek je još u recenziji u jednom znanstvenom renomiranom časopisu i ne mogu vam previše reći u ovom trenutku, ne bi bilo fer, jer te rezultate još nismo objavili. Samo vam mogu kazati da će klinička istraživanja biti rađena u Torontu, u Centru za istraživanje tumora Princess Margaret, kao i na Klinici za plućne bolesti Jordanovac, koju vodi profesor Miroslav Samaržija.
Zdrav život – je li to pravac i kako izbjeći tumore?
Definitivno jest! Ako želimo ostati zdravi te ako želimo dobro starjeti, moramo se pridržavati važnih pravila. Čujem ljude kako se tješe i kažu ‘ma što da se pazim kad je naše zdravlje zapisano u našim genima’. Ti ljudi su donekle u pravu jer naše zdravlje, kao i brojne druge osobine, jesu produkt naših gena, ali ljudi zaboravljaju da smo mi i produkt okoline koja nas okružuje. Naime, na naše zdravlje uvelike utječe i ‘ekspozom’. Tu spadaju sve tvari kojima se svakodnevno izlažemo: hrana, piće, zrak koji udišemo, razni oblici zračenja kojima se izlažemo. Ljudi uistinu ostanu zatečeni kada im kažem da se jako malo karcinoma (svega sedam posto) može prepisati promjenama, tj. mutacijama u genima. Mnogo češći razlozi, od 30 do čak 35 posto, leže u lošoj prehrani, a bitni uzročnici su i pušenje, pretilost, alkohol. Znam da će vam ovo zvučati zapanjujuće, ali čak 40 posto tumora može se izbjeći zdravijim životom i to je nešto što ljudi potpuno ignoriraju jer je danas vrlo teško, pogotovo u modernim državama zapadnog svijeta, držati se toga zdravog načina života. Većina ljudi su pod velikim stresom, puno rade, moraju ispuniti norme, malo se kreću, te jedu brzu hranu koja je bogata raznoraznim otrovima. A o piću bolje i da ne govorim, jer građani tih zemalja u prosjeku jednu trećinu njihovih dnevnih kalorija unose iz pića! To je vrlo nezdravo i zbog toga vrlo zabrinjavajuće! Htio bih spomenuti da ste vi ovdje u Hrvatskoj u velikoj prednosti, jer nema većeg gušta nego otići na tržnicu i ribarnicu i kupiti prirodno povrće, voće i ribu iz okolnih sela i našeg čistog mora. U Torontu se to može naći samo subotom od svibnja do listopada, a kod nas u Hrvatskoj svaki dan. I zbog toga se jako veselim kada dođem u Split ili doma u Zagreb kod mame, i kad mi ona nareže domaću pancetu od susjeda ili domaći sir i vrhnje, što je za mene kulinarski orgazam. I u Torontu se možete hraniti zdravo, ali za to ćete morati masno platiti jer takvu hranu možete kupiti samo u specijaliziranim dućanima.
Politika i znanost…
To su dvije neizbježne stvari, pogotovo ovdje u Hrvatskoj, a mogu slobodno reći i u cijeloj Europi. One su usko povezane, zato što u znanosti u svakoj zemlji imate (npr. u Hrvatskoj 30-40) izuzetno kvalitetnih znanstvenika koji su toliko dobri da, kada bi to željeli, mogu naći posao u bilo kojoj zemlji zapada. Da biste imali jednu zdravu znanstvenu atmosferu u Hrvatskoj, onda bi kao krojači hrvatske znanosti trebali znanost dati u ruke samo tim izvrsnim znanstvenicima. Drugim riječima, u znanosti nema meritokracije, jer jedino će takvi ekscelentni znanstvenici znati na koji način najbolje kreirati znanost, da ona bude pokretač našeg društva. U Kanadi imate petstotinjak izvrsnih znanstvenika (od 33 milijuna ljudi) koji su zapravo uključeni u kreiranje kanadske znanstvene politike. Moje je mišljenje da novac za bavljenje znanošću u svakoj zemlji smiju dobivati samo najbolji znanstvenici jer se radi o velikim sredstvima koja dolaze od poreznih obveznika. Kako biste opravdali trošenje toga javnog novca, morate ga dati najboljim ljudima, inače to nije fer prema građanima koji plaćaju porez, pa tako bavljenje znanošću u kojoj se nesuvislo troši novac nema smisla. Samo će tako jednog dana iz tih projekata iznjedriti oni koji će u konačnici biti korisni za društvo.
Za vas kažu da ste znanstvenik s najviše stila…
Ha-ha, da! Američki modni časopis ‘Future-ish’ me četvrtu godinu zaredom proglasio znanstvenikom s najviše stila. Nije to znanstvena nagrada, ali hajde, mogu reći da mi godi ta titula jer sam se oduvijek volio lijepo oblačiti. Međutim, u mom znanstvenom radu ta titula ne igra nikakvu ulogu, pa zbog nje neću dobiti više novca za projekte ili publicirati bolje znanstvene radove.
Što karakterizira modernu biomedicinsku znanost u odnosu na klasičnu medicinu?
Klasična medicina danas više ne može stvarati progres bez ogromnih pomaka u molekularnoj genetici i biokemiji. Da biste mogli izliječiti određenu bolest, morate znati koji su joj uzroci. Recimo, imate jedan tumor i vi ćete njega operativnim zahvatom moći odstraniti. Ali, da biste bili sigurni da ćete organizam potpuno moći očistiti od tumora, morate nakon operacije pacijenta tretirati kemoterapijom, kako biste bili sto posto sigurni da u organizmu nije ostala niti jedna tumorska stanica, koja bi se jednog dana opet mogla razviti u tumor. Da biste stvorili učinkovite lijekove protiv tumora, morate znati u detalje koje biokemijske, metaboličke i genetske promjene dovode do razvoja tumora. Kada tumor rastavite na sastavne dijelove i kada znate što svaka molekula u tumoru radi, tek onda ćete moći znati koje uzročnike tih tumora (molekule) morate uništiti lijekom. I to je ono bez čega današnja medicina ne može funkcionirati.
Koliko uživate ovdje u Splitu?
Uživam u svakom trenutku u vašem predivnom gradu. Split je, uz Dubrovnik i Zagreb, meni najdraži grad u Hrvatskoj. Evo, jučer navečer sam otišao u centar na Vestibul, očaran sjedio na Peristilu i slušao gitarista kako svira, bilo je predivno. Onda sam prošetao Rivom, popeo se na prvu vidilicu na Marjanu, uživao u spektakularnom pogledu na grad i otoke, i u ponoć stigao u MedILS, ispod Bambine glavice na Marjanu, prepun dojmova, energije i emocija. Da ne zaboravim napomenuti, Split je grad s najljepšim ženama u jugoistočnoj Europi, te uistinu grad za uživanje.

Fotografije Zlatko Sunko

Braco Dimitrijević
Julian Merk